Uvijek je trebalo da ja nađem načina da se dotaknem svega.
Tako smo u crkvi sv. Križa Jeruzalemskoga (u Rimu) imali priliku da se poklonimo komadima pravoga Kristova križa, dvama trnovima i posvećenom čavlu, zatvorenom u veličanstveni zlatni iskićeni moćnik, ali bez stakla. Tako sam ja, dok sam se klanjala dragocjenoj relikviji, našla načina da proturim svoj mali prst kroz jedan otvor moćnika i da se dotaknem čavla koji je bio oškropljen krvlju Isusovom… Bila sam uistinu preko mjere smiona!… Na sreću dragi Bog, koji vidi u dno srdaca, zna da je moja nakana bila čista i da ni za što na svijetu ne bih htjela njega uvrijediti. Ja sam se ponašala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije i koje gleda blago svoga Oca kao svoje.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica