Spremna sam vjerovati da sam morala izgledati luda kad nisam radosno primila svoja tri mjeseca progonstva, ali također vjerujem da je ta kušnja, ako se to i nije vidjelo, bila vrlo velika ; da sam po njoj jako porasla u odricanju i ostalim krepostima…
Kako su prošla ta tri mjeseca tako bogata milostima za moju dušu?.. Najprije mi je došla misao da se ne silim provoditi život tako strogo pravilan kako sam imala običaj, ali brzo sam shvatila vrijednost vremena koje sam dobila, i odlučih da se dadem više nego ikada na ozbiljan i strog život.
Kad kažem na strog život, ne želim kazati da sam obavljala pokore. Nažalost, nisam nikada načinila ni jedne, nisam ni izdaleka bila slična lijepim dušama koje su od svoga djetinjstva vršile svaku vrstu trapljenja, nisam osjećala nikakve sklonosti prema njima. To je bez sumnje dolazilo od moje mlitavosti, jer sam mogla, poput Celine, naći tisuću malih pronalazaka da se trapim. Mjesto toga ja sam se uvijek pustila maziti i šopati kao ptičica koja ne treba činiti pokoru… Moja trapljenja sastojala su se u svladavanju moje volje, koja je uvijek bila spremna da se nametne, u ustezanju od prigovaranja, u iskazivanju malih usluga ne tražeći koristi od njih, u tome da se ne naslanjam na leđa kad stojim, itd., itd. Vršenjem tih sitnica pripravljala sam se da postanem zaručnicom Isusovom, i ne mogu reći koliko mi je to čekanje ostavilo slatkih uspomena..
Tri mjeseca prođoše vrlo brzo, i napokon je stigao toliko žuđeni čas.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica