Pretpostavljam da sam se rodila u zemlji obavitoj gustom maglom; nikada nisam vidjela nasmijani izgled prirode, preplavljen i preobražen sjajnim suncem. Od svoga djetinjstva čujem, doduše, govoriti o tim divotama, znam da zemlja u kojoj sam nije moja domovina, da ima druga zemlja za kojom moram težiti bez prestanka. To nije pripovijest koju je izmislio neki stanovnik tužne zemlje u kojoj živim: to je sigurna stvarnost, jer je Kralj domovine gdje sjajno sunce sja došao da živi trideset i tri godine u zemlji tminâ. Ali jao! Tmine nisu shvatile da je taj božanski Kralj svjetlo svijeta… (Usp. Iv 1,5 i 9)
Ali, Gospodine, tvoje je dijete shvatilo tvoju božansku svjetlost, ono te moli da oprostiš njegovoj braći, spremno je da jede kruh muke dokle god ti hoćeš, i ne želi se od toga stola puna gorčine, za kojim se hrane siromašni grešnici, dići prije dana koji si ti označio… Ali zar ne može tvoje dijete reći u svoje ime i u ime svoje braće: »Smiluj nam se, Gospodine, jer smo siromašni grešnici!«… (Lk 18,13) O Gospode, otpusti nas opravdane…
Neka svi oni koje još nije obasjala svijetla luč vjere ugledaju napokon njezino svijetlo… O Isuse, ako treba da stol što su ga oni oskvrnuli očisti duša koja te ljubi, spremna sam da sama s njega jedem kruh kušnje dok ti se ne svidi da me uvedeš u svoje svijetlo kraljevstvo. Jedina je milost koju te molim, da te nikada ne uvrijedim!.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica