Rekoh ti da samo volja zadaje muku čovjeku; a budući da su moji sluge lišeni svoje volje i odjeveni mojom, ne osjećaju osjećajne muke, nego su zasićeni, osjećajući da sam Ja po milosti prisutan u njihovim dušama. Oni koji Me ne nemaju ne mogu se zasititi kad bi i cijeli svijet posjedovali; jer su svjetovne stvari manje od čovjeka, budući da su stvorene radi čovjeka, a ne čovjek radi njih; i zato čovjek ne može biti zasićen od njih. Samo ga Ja mogu zasititi. Hoćeš i da ti kažem u kakvim su mukama? Ti znaš da ljubav zadaje muku stvoru kad izgubi stvar s kojom se je osjećajno sjedinio. Oni su se izjednačili sa zemljom na razne načine; zato su postali zemljom. Ima ih koji se tako izjednače s bogatstvom, neki s nekim stanjem; neki s djecom; neki gube mene zato da služe stvorovima; neki od svoga tijela čine opaku i nečistu životinju; i tako u raznim staležima žude za zemljom i hrane se njome.
Oni bi htjeli da bi ova dobra bila stalna, ali ona to nisu, pače prolaze poput vjetra; jer, ili im ih nestaje smrću ili Ja odlučim da budu lišeni onoga što ljube. Kad su toga lišeni, trpe nepodnosivu muku, i tolika je bol zbog toga gubitka, kolika je bila neuredna ljubav kojom su ih posjedovali. Da su ih držali kao pozajmljenu stvar, a ne kao svoju, bili bi ih ostavili bez muke. Trpe muku jer nemaju onoga što žele, niti ih svijet može zasititi. Kad nisu zasićeni, trpe muku.
Kolike li su muke od grižnje savjesti! Kolike li su muke onomu koji čezne za osvetom! Neprestano se grize, i prije ubija sebe,to jest svoju dušu, negoli svoga neprijatelja. Prvi ubijeni je on sam koji sebe ubija nožem mržnje.
Kolike li muke podnosi škrtac, koji zbog škrtosti smanjuje svoje potrebe! Kolike li muke ima zavidnik koji se stalno grize u svom srcu, i ne pušta srcu da se raduje dobru bližnjega!
Od svih tolikih stvari što ih grešnici neuredno ljube, imaju muku s mnogo neurednih strahova. Prihvatili su đavlov križ, kušaju zalog pakla u ovom životu i žive kao bolesni od tolikih raznih bolesti, ako se ne poprave, a zatim primaju vječnu smrt.
Oni bivaju ranjeni trnjem mnogih poteškoća, mučeći sebe svojom vlastitom neurednom voljom. Tako ostaju bez milosti i bez osjećaja ljubavi. Nose križ srca i tijela; njihova duša i tijelo prolaze kroz muke i boli bez ikakve zasluge, jer životne napore ne podnose ustrpljivo, nego neustrpljivo, budući da su stekli zlato i svjetovne užitke neurednom ljubavlju. Tako ostaju lišeni milosti i osjećaja ljubavi. Postali su kao stabla smrti: zato su sva njihova djela mrtva. Mučno idu rijekom utapajući se, te stižu do mrtve vode prolazeći s mržnjom kroz đavolska vrata i primajući vječnu osudu. Jesi li sada vidjela kako se varajući s kakvom mukom idu u pakao, postajući mučenici đavlovi. Što ih to zasljepljuje? Oblak samoljublja postavljen na zjenicu svjetla vjere. Također si vidjela kako svjetovne muke, od koje god strane dolazile, tjelesno škode mojim slugama koje svijet progoni, ne duhovno, jer su se prilagodili mojoj volji: stoga su zadovoljni da trpe muke radi mene.
Naprotiv su sluge svijeta udareni iznutra i izvana; na poseban način su udareni u nutrini strahom da će izgubiti ono što posjeduju i željom za onim što ljube a ne mogu imati. Tvoj jezik ne bi bio dostatan da pripovjedi sve druge muke koje slijede iza ovih dviju glavnih. Shvati dakle da u samom ovom životu imaju pravedni bolji dio od grešnih. Tako si potpuno sagledala njihov put i svršetak puta.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47