"To su glavne četiri mane koje ubijaju dušu"
O nedostojnosti onih koji prolaze rijekom ispod mosta i kako je duša koja prolazi ispod mosta nazvana od Boga stablom smrti koje ima svoje korijenje poglavito u četiri mane.
Kad je ona duša svojom riječju ponešto raširila svoje srce u milosrđu Božjem, ponizno je čekala da će joj biti održano obećanje. Bog je, prihvativši riječ, govorio:
Draga kćerkice, ti si govorila preda mnom o mojem milosrđu jer sam ti ja dao da ga okusiš i da ga vidiš u riječima koje sam ti rekao: »To su oni za koje tražim da za njih molite. « Ali znaj da je moje milosrđe neusporedivo veće od onoga što ti vidiš; jer je tvoje gledanje nesavršeno i konačno, a moje je milorde savršeno i neizmjerno; i tako se ne može postavljati usporedba osim kao između konačnih i beskonačnih stvari.
Htio sam da ti okusiš ovo milosrđe, a također i dostojanstvo čovjeka (koje sam ti gore pokazao) zato da bolje upoznaš krutost i nedostojnost nepravednih ljudi koji se drže puta ispod mosta. Otvori razumsko oko i pogledaj one koji se svojevoljno guše: gledaj u kakvu su nedostojnost pali po svojim grijesima.
Prije svega oni su oboljeli, a to se događa kada začnu smrtni grijeh u svojoj pameti, zatim ga porode i tako izgube život milosti. Pa kao što mrtav čovjek ne može upotrijebiti bio koje osjetilo, niti se sam pomiče, nego kad ga drugi podignu, tako i oni koji su ugušeni u rijeci neuredne ljubavi svijeta, mrtvi su za milost. I tako su mrtvi da njihovo pamćenje ne drži više uspomenu na moje milosrđe, razumsko oko ne vidi niti raspoznaje moje istine, jer je osjećaj mrtav. Njihov je razum postavljao preda se jedino sama sebe sa svojom ljubavlju prema sjetilnosti. I volja je grešnikova mrtva prema mojoj volji, jer ljubi samo mrtve stvari. Kad su mrtve tri moći, tada su sva djela, izvanjska i unutarnja, mrtva s obzirom na milost, niti se više može braniti od svojih neprijatelja, niti se pomoći sam, osim da ga ja pomognem.
Istina je da ovaj mrtvac u kojem je ostala slobodna volja, svaki put kad traži moju pomoć, može je imati dok živi u smrtnom tijelu; ali sam po sebi ne može ništa. On je postao sam sebi nepodnosiv, hoteći da vlada svijetom, njime vlada ono što ne postoji, to jest grijeh. Grijeh je tek jedno ništa, a grešnici su robovi grijeha.
Ja sam ih učinio stablima ljubavi posredstvom života milosti koju su imali na svetom Krštenju; a oni su postali stabla smrti, jer su zaista mrtvi, kako sam ti rekao. Znadeš li gdje je korijen ovoga stabla? U visosti oholosti koja se hrani sjetilnom ljubavlju prema samima sebi; njezina srž je neustrpijivost; njezin porod je pomanjkanje razlučivanja. To su glavne četiri mane koje ubijaju dušu onoga za koga ti rekoh daje stablo smrti, jer su mu oduzele život milosti.
Unutar toga stabla hrani se crv savjesti, što ga čovjek veoma malo osjeća jer je, dok živi u smrtnom grijehu, zaslijepljen od samoljublja. Plodovi ovoga stabla jesu smrtonosni, jer vuku sokove iz korijena oholosti; siromašna je duša puna nezahvalnosti, od čega joj dolazi svako zlo; kad bi ona bila zahvalna na primljenim dobročinstvima, poznavala bi mene; a poznavajući mene poznavala bi samu sebe, i tako bi bila u mojoj ljubavi. Ali ona, slijepa, ide vučena dolje po rijeci i vidi samo vodu koja protječe.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 31
"Hoću da molite za njih, zato da im se smilujem"
Tada ova duša, kao opijena, nije se mogla uzdržati nego je, kao da je pred Bogom, govorila: O vječno milosrđe, koje pokrivaš manjkavosti svojih stvorova, ne čudim se što govoriš onima koji izlaze iz smrtnoga grijeha i dolaze k tebi: »Ja se više ne ću sjećati da ste me uvrijedili«. O neizrecivo milosrđe, ne čudim se da to govoriš onima koji napuštaju grijeh, nego što govoriš i za one koji te progone: »Hoću da molite za njih, zato da im se smilujem«.
O milosrđe, koje izlazi od tvog Božanstva, o vječni Oče, i koje tvojom moći upravlja svekolikim svijetom! U tvojem smo milosrđu stvoreni, po tvojem smo milosrđu ponovno stvoreni u Krvi tvoga Sina. Tvoje nas milosrđe uzdržava. Tvoje je milosrđe učinilo da se je tvoj Sin golim rukama uhvatio u koštac na križu gdje je održan dvoboj Života i smrti. Tada je Život pobijedio smrt naših grijeha, a smrt naših grijeha oduzela je tjelesni život bezgrješnog Jaganjca. Tko je ostao pobijeđen? Smrt. Tko je tomu uzrok? Milosrđe.
Tvoje milosrđe daje Život; ono daje svjetlo kojim se prepoznaje tvoja blagost u svakom stvorenju: u pravednima i griješnima. U visinama neba, to jest tvojim svecima, odrazuje se tvoje milosrđe. Ako se okrenem zemlji, vidim da na njoj obiluje tvoje milosrđe; u tminama pakla također odsijeva tvoje milosrđe, jer ne daje osuđenima toliko muke koliko zaslužuju.
Svojim milosrđem ublažuješ pravdu; po milosrđu si nas oprao u Krvi; po milosrđu si htio razgovarati sa svojim stvorovima. Lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta utjeloviti se, nego si još htio umrijeti; nije ti bilo dosta umrijeti, nego si htio također saći nad pakao odvodeći iz njega svete oce da izvršiš nad njima svoju istinu i milosrđe. Budući da dobrota obećaje dobro onima koji ti služe u istini, ti si sašao u limb da iz muka izvedeš one koji su ti služili i da im vratiš plod njihova truda.
Vidim da te je tvoje milosrđe prisililo da dadeš i više čovjeku, ostavljajući mu sebe za hranu da mi, slabi, imamo ojačanje, da zaboravni neznalice ne izgubimo sjećanje na tvoja dobročinstva. Zato daješ hranu čovjeku svaki dan, ostajuć s nama prisutan u Sakramentu oltara, u mističnom tijelu svete Crkve. Tko je to učinio? Tvoje milosrđe.
O milosrđe! Srce mi se guši dok mislim na te, jer kamo god okrenem svoju misao, nalazim samo milosrđe. O vječni Oče, oprosti mojem neznanju što sam se usudila govoriti pred tobom, ali ljubav prema tvome milosrđu neka me opravda pred tvojom blagošću.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 30
"Takve duše ne mogu obasipati Mojim darovima"
Kod klanjanja, za vrijeme četrdesetsatne pobožnosti, reče mi Gospodin:
"Moja kćeri, piši, da Me nehotični prestupci duša ne zaustavljaju u Mojoj ljubavi prema njima, i ne sprečavaju da se sjedinim s njima. Ali i najmanji prekršaj, samovoljno učinjen, zaustavlja Moje milosti. Takve duše ne mogu obasipati Mojim darovima."
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 1641
Nasljeduj Krista: O Spoznaji Istine
1. Sretan onaj koga istina poučava sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.
2. Što se brinemo za rodove i vrste? Komu govori vječna Riječ, on biva izbavljen od mnogih nagađanja. Od jedne je Riječi sve, i sve govori o toj jednoj: a to je početak koji nam i govori.' Bez nje nitko ne shvaća niti pravo sudi. Komu je sve jedno i sve svodi na jedno i sve vidi u jednome, taj može biti postojana srca i ostati smiren u Bogu. O Bože Istino, daj da budem s tobom jedno u vječnoj ljubavi! Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i što želim. Neka zašute svi učenjaci, neka zamuknu sva stvorenja pred tvojim licem, ti mi jedini govori!
3. Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji, toliko više i uzvišenije stvari bez truda razumije; jer svjetlo razumijevanja prima odozgo. Čist, jednostavan i postojan duh ne rastresa se u mnogim stvarima, jer sve radi na čast Božju, i u sebi smiren trudi se da bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva. Tko te više smeta i muči od tvoje neumrtvene požude srca?
Dobar i pobožan čovjek sredi najprije u svojo nutrini djela koja mora vani činiti. I ne vuku djela njega k željama grešne sklonosti, nego on upravlja njima prema zahtjevu zdravoga razuma. Tko mora izdržati teži boj nego onaj koji se trudi da pobijedi samoga sebe? I to mora biti naš posao: pobijediti dakako samoga sebe, i svaki dan biti jači od samoga sebe, i barem nešto napredovati.
4. Svako savršenstvo u ovom životu ima primiješano nešto nesavršenstva, i svako naše umovanje nije bez neke magle.
Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu nego duboko znanstveno istraživanje.
Ne smijemo udarati na znanost ili na bilo koje obično poznavanje stvari koje je - promatrano u sebi - dobro i od Boga određeno, ali moramo uvijek više cijeniti dobru savjest i krepostan život. A jer se mnogi više trude oko znanja nego oko čestitog života, zato se često varaju i donose malo ili gotovo nikakva ploda.
5. O, kad bi ljudi bili tako revni u iskorjenjivanju mana i sticanju kreposti, kao što su u pokretanju raznih pitanja, onda ne bi bilo toliko zla ni sablazni u svijetu, ni toliko nereda po samostanima. Kada dođe dan suda, zacijelo nas neće pitati što smo čitali, nego što smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli.
Reci mi gdje su sada oni dostojanstvenici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i u nauci se isticali? Njihove položaje uživaju već drugi i ne znam da li o njima misle. Dok su živjeli, činilo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.
6. O, kako brzo prolazi slava svijeta! Kamo sreće da je njihov život bio u skladu s njihovim znanjem! Onda bi bili dobro učili i poučavali. Kako mnogi u svijetu propadaju radi tašte učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer više vole biti veliki negoli ponizni, zato »zaludješe u svojim mislima«.
Zaista je velik koji imade veliku ljubav. Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u časti smatra ništavilom. Zaista je razborit koji sve zemaljsko smatra za smeće da stekne Krista. I zaista je vrlo učen koji vrši volju Božju, a napušta svoju volju.
Nasljeduj Krista, knjiga prva; glava 3
Nasljeduj Krista: Neka te na čitanje potiče ljubav k čistoj istini
1. U Svetomu Pismu valja tražiti istinu, a ne riječitost.
Čitavo Sveto Pismo moramo čitati u onom duhu u kojem je nastalo.
Moramo u njem radije tražiti korist nego duhovite izreke. Moramo tako rado čitati pobožne i jednostavne knjige kao i uzvišene i duboke.
Neka te ne smeta ugled pisca, da li je bio
velike ili male naobrazbe; nego neka te na čitanje potiče ljubav k čistoj istini.
Ne pitaj tko je to rekao, nego pripazi što kaže.
2. Ljudi prolaze, ali istina Gospodaja ostaje u vijeke.
Ne pitajući tko je tko, Bog nam govori na razne načine.
Naša nas znatiželja često smeta u čitanju Svetoga Pisma kad bismo htjeli razumjeti i raspravljati gdje valja naprosto priječi dalje. Ako želiš napredovati, onda čitaj ponizno, priprosto i vjerno , i ne želi nikada steći ime učenjaka.
Rado pitaj i šutke slušaj riječi svetaca; neka ti pouke starijih budu drage, jer ih ne iznose bez razloga.
Nasljeduj Krista, knjiga prva; glava 5