„Ima jedno sredstvo kojim ublažujem svoju srdžbu“
Ima jedno sredstvo kojim ublažujem svoju srdžbu: to su moji sluge, ako budu znali da me zadrže suzama i vezom svete želje. I ti si me vezala ovim vezom, što sam ti ga ja sam dao, jer sam htio da se smilujem svijetu. Zato ja dajem svojim slugama glad i želju za mojom čašću i za spasom duša radi toga da, prisiljen njihovim suzama, ublažim gnjev svoje pravde.
Ti, dakle, i ostali moji sluge crpite iz vrela moje ljubavi vaše suze i vaš znoj; uzimajte ih i perite njima lice moje zaručnice, pa ti obećajem da će joj biti vraćena ljepota ovim sredstvom, ne nožem, ne ratom, ne okrutnošću, nego mirom, znojem i suzama prolivenim od mojih slugu sa ognjenom željom. Tako ću ispuniti tvoju želju vezanu uz mnoge patnje, jer će vaše trpljenje unijeti svjetlo u tamu nepravednih svjetovnih ljudi. I nemojte se bojati ako vas svijet progoni, jer ću ja biti s vama i nikad vam neće uzmanjkati moja providnost.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 15
Čini sa mnom, što se Tebi sviđa
Navećer kad je dovršena devetnica u "Ostra Brami” i otpjevane litanije, donio je jedan od svećenika Presveti Oltarski sakrament u pokaznici. Kad je postavio pokaznicu na oltar, ugledala sam Dijete Isusa.
Najprije je ispružio Svoje ručice prema Svojoj Majci, koja je bila nazočna kao živi lik. Dok mi je govorila Majka Božja, Dijete Isus ispružio je svoje ručice prema okupljenima. Ona mi reče da sve Božje zahtjeve trebam primiti kao malo dijete, ne ispitujući, jer drugačije se ne sviđa Bogu. U tom trenutku nestade Dijete Isus, Majka Božja izgubila je svoj živi lik, i slika je bila opet kao i prije. Moja duša ispunila se velikom radošću i srećom, a ja rekoh Gospodinu: „Čini sa mnom, što se Tebi sviđa. Na sve sam spremna, ali Ti, o Gospodine, ne napuštaj me ni jednog trenutka.“
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 529
Nasljeduj Krista: Ponizno mišljenje o samome sebi
- Svaki čovjek po naravi teži za znanjem, ali što koristi znanje bez straha Božjega?
Svakako je bolji ponizan seljak koji služi Bogu, nego oholi mudrac, koji, zanemarivši sebe, ispituje kretanje svoda nebeskog. Tko sebe dobro poznaje, taj sebe malo cijeni i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve što je na svijetu, a ne bih imao ljubavi, što bi mi koristilo pred Bogom koji će me suditi po djelima? - Prestani odviše težiti za znanjem, jer se u tom skriva velika rastresenost i varka. Oni koji puno znadu vole da ih ljudi vide i nazivaju učenima.
Ima puno toga u znanju što malo ili ništa ne koristi duši. A vrlo je nerazborit onaj koji se brine za što drugo, osim za ono što služi njegovu spasenju.
Mnogo riječi ne zasićuje duše; ali čestit život razveseljuje srce, a čista savjest donosi veliko pouzdanje u Boga. - Koliko više i bolje znadeš, toliko ćeš strože biti radi toga suđen, ako ne budeš svetije živio. Nemoj se dakle uznositi radi bilo kojeg umijeća ili znanja , nego radije strepi radi danoga ti znanja.Ako ti se čini da mnogo toga znadeš, i dosta dobro razumiješ, ipak, znaj, da ima mnogo više onoga čega ne znaš. Ne ponosi se, nego radije priznaj svoje neznanje. Zašto se želis uzdignuti nad koga, kad ih ima više, koji su učeniji od tebe i koji bolje razumiju zakon? Ako želiš nešto korisna znati i naučiti, onda neka ti bude milo da ljudi ne znaju za te i da do tebe ništa ne drže.
- Ovo je najveća i najkorisnija pouka: dobro poznavati i prezirati samoga sebe. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek dobro i uzvišeno misliti, to je velika mudrost i savršenstvo.
Kad bi vidio drugoga očito griješiti ili kakvu tešku stvar počiniti, ipak se ne bi smio smatrati boljim od njega; jer ne znaš kako ćeš dugo moći ustrajati u dobru. Svi smo slabi, ali ti ne smiješ nikoga smatrati slabijim od sebe.
Nasljeduj Krista, knjiga prva; glava 2
"Ja sam se ponašala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije i koje gleda blago svoga Oca kao svoje"
Uvijek je trebalo da ja nađem načina da se dotaknem svega.
Tako smo u crkvi sv. Križa Jeruzalemskoga (u Rimu) imali priliku da se poklonimo komadima pravoga Kristova križa, dvama trnovima i posvećenom čavlu, zatvorenom u veličanstveni zlatni iskićeni moćnik, ali bez stakla. Tako sam ja, dok sam se klanjala dragocjenoj relikviji, našla načina da proturim svoj mali prst kroz jedan otvor moćnika i da se dotaknem čavla koji je bio oškropljen krvlju Isusovom... Bila sam uistinu preko mjere smiona!... Na sreću dragi Bog, koji vidi u dno srdaca, zna da je moja nakana bila čista i da ni za što na svijetu ne bih htjela njega uvrijediti. Ja sam se ponašala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije i koje gleda blago svoga Oca kao svoje.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Žene ljube dragoga Boga u mnogo većem broju nego muškarci"
Još ni danas ne mogu razumjeti zašto se žene tako lako izopćuju u Italiji; svaki čas su nam govorili: »Ne ulazite ovamo...Ne ulazite onamo, bit čete izopćene!...« Ah, jadne žene, kako su one prezrene!... Međutim, one ljube dragoga Boga u mnogo većem broju nego muškarci, i kod Muke Našega Gospodina žene su imale više hrabrosti nego apostoli, jer se one nisu bojale napadaja vojnika i usudile su se obrisati časno lice Isusovo..
Zbog toga bez sumnje dopušta Isus da one prolaze kroz prezir na zemlji, jer ga je on izabrao za sebe... Na nebu će On znati pokazati kako njegove misli nisu kao misli ljudi (usp. Iz 55,8-9), jer tada će posljednji biti prvi... (Usp. Mt 20,16)
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica