Kad pozivam stvorenja u život - to se onda događa po mom bezgraničnom Milosrđu
U petak nakon Sv. pričesti bila sam duhom uznesena pred prijestolje Božje. Vidjela sam pred prijestoljem Božjim nebeske sile koje bez prekida slave Gospodina. Osim nebeskog prijestolja vidjela sam svjetlost koja je stvorenjima nepristupačna. Samo Tijelom postala Riječ ulazi tamo kao posrednik. Kad je Isus ušao u tu svjetlost, čula sam riječi: “Odmah piši što čuješ: Ja sam Gospodar u svojoj biti i ne poznajem ni zapovijedi ni potrebe. Kad pozivam stvorenja u život - to se onda događa po mom bezgraničnom Milosrđu.”
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 85
To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana.
“Piši sljedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego što započne Dan pravednosti, ljudima će se dati slijedeći znak na nebu:
Svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak križa na nebu i iz svih otvora, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koje će neko vrijeme osvjetljavati
zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana.”
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 83
Pomoćna učiteljica novakinja - Lijek protiv taštine
Ljubljena moja Majko, podsjetila sam vas na prvo djelo koje ste se Isus i vi udostojali izvršiti po meni, ali to je bio samo uvod u poslove koji su mi imali biti povjereni.
Kad mi je bilo dano da prodrem u svetište duša, vidjela sam odmah da taj posao nadilazi moje snage; tada sam se bacila u naručje dragoga Boga, kao malo dijete, i rekla mu, skrivajući svoje lice u njegovu kosu: »Gospodine, ja sam premalena da hranim tvoje kćeri; ako hoćeš da im preko mene daješ ono što svakoj odgovara, napuni moju malu ruku, i ja ću, ne ostavljajući tvoje naručje i ne okrećući glavu, davati tvoga blaga duši koja dođe da me moli hrane. Ako joj hrana bude prijala, znat ću da je ona ne duguje meni, nego tebi; naprotiv, ako se bude tužila i smatrala gorkim ono što joj dajem, moj mir neće biti pomućen; pokušat ću je uvjeriti da ta hrana dolazi od tebe, i dobro ću se čuvati da joj ne tražim druge.«
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
Bože, kako te tvoja djeca slabo ljube
A ipak "većinom mi se držimo u svojim crkvama bez poštivanja, bez ljubavi prema Bogu, ni ne znajući čemu smo došli. Jedni puste da im srce i dušu zaokupi tisuće zemaljskih stvari; drugima je u crkvi dosadno i odvratno; ima ih napokon koji jedva da kleknu onda kad Bog prosiplje svoju dragocjenu krv za oproštenje njihovih grijeha; napokon neki, jedva što je svećenik sišao s oltara bježe. Bože, kako te tvoja djeca slabo ljube, ili bolje rečeno kako te preziru! Uistinu, kakvu lakoumnost i rastresenost pokazuju kad su u crkvama! Jedni spavaju, drugi govore, a nitko se gotovo ne bavi onim čime bi morao.
Sveti Ivan-Marija Vianney
Više o tome što je govorio Ivan Marija Vianney mozete pronaci ovdje.
O njegovom životu možete pročitati ovdje.
"Eto! Vjere nema."
"Eto! Vjere nema. Mi smo siromašni slijepci, nama je magla pred očima. Samo bi vjera mogla tu maglu rastjerati... Jer se Spasitelj ne pokazuje u presvetom oltarskom sakramentu u svom veličanstvu, vi se držite ovdje bez poštivanja; ali to je ipak On! On je među vama! Kao onaj biskup što je neki dan bio ovdje: svatko ga je tiskao... Da se je znalo da je to biskup! ... Kad doskora budem držao Spasitelja u rukama; kad vas ovaj dobri Bog bude blagoslivljao, molite ga da otvori oči vašeg srca; recite mu kao slijepac od Jerihona: "Gospodine, daj da progledam!" Sigurno ćete postići ono što želite, jer on hoće samo vašu sreću; njegove su ruke pune milosti i gleda kome će ih dati. Nažalost! Nitko ih neće... O nehaja li, o nezahvalnosti li! Odveć smo nesretni što ovoga ne shvaćamo! Shvatit ćemo to jednom, ali onda će biti prekasno!"
Sveti Ivan-Marija Vianney