"Kad izađete iz crkve ne zaustavljajte se da razgovarate"
"Kad izađete iz crkve ne zaustavljajte se da razgovarate" i ne rastresajte se; "nego misleći na sreću koju imate da držite Isusa Krista u svom srcu, otiđite kući i bdijte tako na sve svoje misli, riječi i djela, da sačuvate netaknutu milost Božju." S dušom je i milošću slično kao s tekućinom u kakvoj posudi. "Uzmite bocu likera i dobro je začepite, sačuvat ćete liker dokle god hoćete. Isto tako, ako čuvate Spasitelja u sabranosti, iza pričesti, dugo ćete vremena osjećati žarku vatru koja će vašem srcu uliti divnu sklonost prema dobru i jaku odvratnost prema zlu!"
Sveti Ivan-Marija Vianney
"I tolika je bol zbog toga gubitka, kolika je bila neuredna ljubav kojom su ih posjedovali"
Rekoh ti da samo volja zadaje muku čovjeku; a budući da su moji sluge lišeni svoje volje i odjeveni mojom, ne osjećaju osjećajne muke, nego su zasićeni, osjećajući da sam Ja po milosti prisutan u njihovim dušama. Oni koji Me ne nemaju ne mogu se zasititi kad bi i cijeli svijet posjedovali; jer su svjetovne stvari manje od čovjeka, budući da su stvorene radi čovjeka, a ne čovjek radi njih; i zato čovjek ne može biti zasićen od njih. Samo ga Ja mogu zasititi. Hoćeš i da ti kažem u kakvim su mukama? Ti znaš da ljubav zadaje muku stvoru kad izgubi stvar s kojom se je osjećajno sjedinio. Oni su se izjednačili sa zemljom na razne načine; zato su postali zemljom. Ima ih koji se tako izjednače s bogatstvom, neki s nekim stanjem; neki s djecom; neki gube mene zato da služe stvorovima; neki od svoga tijela čine opaku i nečistu životinju; i tako u raznim staležima žude za zemljom i hrane se njome.
Oni bi htjeli da bi ova dobra bila stalna, ali ona to nisu, pače prolaze poput vjetra; jer, ili im ih nestaje smrću ili Ja odlučim da budu lišeni onoga što ljube. Kad su toga lišeni, trpe nepodnosivu muku, i tolika je bol zbog toga gubitka, kolika je bila neuredna ljubav kojom su ih posjedovali. Da su ih držali kao pozajmljenu stvar, a ne kao svoju, bili bi ih ostavili bez muke. Trpe muku jer nemaju onoga što žele, niti ih svijet može zasititi. Kad nisu zasićeni, trpe muku.
Kolike li su muke od grižnje savjesti! Kolike li su muke onomu koji čezne za osvetom! Neprestano se grize, i prije ubija sebe,to jest svoju dušu, negoli svoga neprijatelja. Prvi ubijeni je on sam koji sebe ubija nožem mržnje.
Kolike li muke podnosi škrtac, koji zbog škrtosti smanjuje svoje potrebe! Kolike li muke ima zavidnik koji se stalno grize u svom srcu, i ne pušta srcu da se raduje dobru bližnjega!
Od svih tolikih stvari što ih grešnici neuredno ljube, imaju muku s mnogo neurednih strahova. Prihvatili su đavlov križ, kušaju zalog pakla u ovom životu i žive kao bolesni od tolikih raznih bolesti, ako se ne poprave, a zatim primaju vječnu smrt.
Oni bivaju ranjeni trnjem mnogih poteškoća, mučeći sebe svojom vlastitom neurednom voljom. Tako ostaju bez milosti i bez osjećaja ljubavi. Nose križ srca i tijela; njihova duša i tijelo prolaze kroz muke i boli bez ikakve zasluge, jer životne napore ne podnose ustrpljivo, nego neustrpljivo, budući da su stekli zlato i svjetovne užitke neurednom ljubavlju. Tako ostaju lišeni milosti i osjećaja ljubavi. Postali su kao stabla smrti: zato su sva njihova djela mrtva. Mučno idu rijekom utapajući se, te stižu do mrtve vode prolazeći s mržnjom kroz đavolska vrata i primajući vječnu osudu. Jesi li sada vidjela kako se varajući s kakvom mukom idu u pakao, postajući mučenici đavlovi. Što ih to zasljepljuje? Oblak samoljublja postavljen na zjenicu svjetla vjere. Također si vidjela kako svjetovne muke, od koje god strane dolazile, tjelesno škode mojim slugama koje svijet progoni, ne duhovno, jer su se prilagodili mojoj volji: stoga su zadovoljni da trpe muke radi mene.
Naprotiv su sluge svijeta udareni iznutra i izvana; na poseban način su udareni u nutrini strahom da će izgubiti ono što posjeduju i željom za onim što ljube a ne mogu imati. Tvoj jezik ne bi bio dostatan da pripovjedi sve druge muke koje slijede iza ovih dviju glavnih. Shvati dakle da u samom ovom životu imaju pravedni bolji dio od grešnih. Tako si potpuno sagledala njihov put i svršetak puta.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47
"U svakom staležu osoba može ugoditi Bogu, samo da ima dobru i svetu volju."
Već ti rekoh da neki, pomoću dvosjeklog mača - a to je mač mržnje prema manama i ljubavi prema kreposti - meni za ljubav režu otrov vlastite sjetilnosti te svjetlom razuma drže, posjeduju i stječu zlato kreposti u ovim istim svjetovnim stvarima koje bi htjeli posjedovati. Ali koji hoće da vrše veliku savršenost, preziru ih i materijalno i duhovno. Ovi uspješno slijede savjet što ga je dala i ostavila moja Istina, dok oni koji posjeduju dobra, opslužuju zapovijedi a savjete obdržavaju duhovno, ne materijalno.
No, budući da su savjeti povezani sa zapovijedima, nitko ne može obdržavati zapovijedi a da ne obdržava savjete, barem duhovno. To jest, ako posjeduje bogatstvo svijeta, posjeduje ga s poniznošću, ne s ohološću, držeći ga kao posuđenu stvar, ne kao svoju, kao da vam je data na uporabu od moje dobrote. I zaista vi imate onoliko stvari koliko vam ih ja dajem, i držite ih toliko vremena koliko vam ja dopuštam; a ja vam ih puštam i dajem koliko vidim da vam koriste za vječno spasenje. Na taj ih način morate upotrebljavati.
Kad ih tako upotrebljava, čovjek obdržava zapovijedi da ljubi mene iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe. On živi srcem lišenim svega; željom odbacuje daleko od sebe ono bogatstvo, to jest ne ljubi ga niti ga drži bez moje volje, ako ga i stvarno posjeduje. Evanđeoski savjet obdržava željom srca, ali sječe otrov neuredne ljubavi.
Ovi stoje u običnoj ljubavi, ali oni koji obdržavaju zapovijedi i savjete u duhu i u praksi, žive u savršenoj ljubavi. Istinskom jednostavnošću obdržavaju savjet što ga je moja Istina, utjelovljena Riječ, dala onom mladiću koji ju je pitao: »Učitelju, što treba da činim da postignem život vječni?« A On reče: »Obdržavaj zapovjedi zakona.« On odgovori:»Ja ih obdržavam«. A On:»Dobro, ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima. «' Mladić se ražalosti, jer je s odviše ljubavi držao bogatstva koja je imao. Savršeni se, naprotiv, drže tih riječi, napuštaju svijet, sa svim njegovim užitcima, tražeći da pokore tijelo pokorom, bdjenjima, poniznom i ustrajnom molitvom. Ostali, koji stoje u običnoj ljubavi, ako sebi ne otkidaju svjetovnih stvari, ne gube time vječnoga života, jer nisu na to dužni; ali ih zato moraju posjedovati na način kako rekosmo, ako se žele spasiti. Time što ih drže, ne vrijeđaju me, jer je svaka stvar dobra i savršena i stvorena je od mene koji sam vrhovna dobrota. Sve su stvari stvorene zato da služe mojim stvorovima koji imaju razum, a ne zato da ti stvorovi postanu sluge i robovi svjetovnih užitaka; no oni će ih držati ne kao gospodare nego kao sluge, ako im je drago da ih drže i ako nemaju volje da idu putem velike savršenosti. Ali želju moraju dati meni, ljubeći i držeći svaku stvar ne kao svoju, nego kao pozajmljenu.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47
"To je lijek koji je liječi od otrova"
A ja ne prihvaćam stvorove ni razne njihove uvjete, nego samo svete želje. U svakom stanju, u kojemu neka osoba želi živjeti s dobrom i svetom voljom, postaje mi draga.
Tko može držati bogatstvo na ovom svijetu? Oni koji su odsjekli njegov otrov mržnjom na vlastitu sjetilnost i ljubavlju prema kreposti. Otkinuvši tako otrov neuredne volje i prilagodivši svoju volju ljubavi i svetom strahu prema meni, osoba može izabrati i zadržati svaki stalež koji hoće, i svaki će biti u mogućnosti da zasluži vječni život.
Ipak pripuštamo da je savršenije i meni draže osloboditi se duhovno i stvarno svih svjetovnih stvari. Ali, koji ne osjeća da može postići ovu savršenost jer mu to ne dopušta njegova krhkost, može ostati u običnim uvjetima, svaki prema svojem staležu. To sam odredio po svojoj dobroti zato da svaki ima izliku za svoj grijeh, ma nalazio se u bilo kojem staležu.
A zapravo oni koji griješe nemaju izlike, jer sam se ja snizio do njihovih strasti i slabosti na taj način da, ako hoće da žive u svijetu, mogu posjedovati bogatstvo, biti gospodari, živjeti u braku, gojiti djecu i truditi se oko njih. Mogu dakle živjeti u bilo kojem staležu, samo ako istinski otkinu otrov vlastite sjetilnosti koja zadaje vječnu smrt.
Sjetilnost je zaista otrov jer, kao otrov, zadaje muku tijelu koje konačno od toga umire ako se čovjek ne riješi toga otrova izbljujući ga ili uzimajući koji lijek. Tako je s tim škorpionom svjetovnog uživanja. Ja govorim o otrovu naopake ljudske volje, a ne o vremenitim stvarima u sebi, koje su dobre i stvorene od mene, vrhovnog dobra; pa ih može svatko uživati kako hoće sa svetom ljubavlju i strahom. Kažem da sjetilnost truje dušu te joj zadaje smrt ako je ne izbljuje svetom ispovijeđu, udaljujući od nje srce i osjećaj. To je lijek koji je liječi od otrova, premda se lijek čini gorak vlastitoj sjetilnosti.
Vidi, dakle, kako se varaju! Dok bi mogli posjedovati i imati mene, biti daleko od žalosti i uživati veselje i utjehu, radije hoće zlo pod vidom dobra te se podaju da hvataju zlato neurednom ljubavlju. Ali, jer su zaslijepljeni mnogom nevjernošću, ne poznaju otrova; vide da su otrovani, ali ne uzimaju lijeka. Oni nose đavolski križ i kušaju zalog pakla.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47
Jer nisam dao, niti dajem, milosrđe zato da me njime vrijeđaju
Ropski strah nije dovoljan da dade život vječni: ali vježbajući se u ovom strahu dolazi se do ljubavi prema krjeposti.
A sada ti kažem da ima nekih koji osjećaju da ih potiču svjetovne poteškoće što ih ja dajem zato da duša upozna ne samo da se njezina svrha ne sastoji u ovom životu, nego da su svjetovne stvari nesavršene i prolazne, te da tako zaželi mene koji sam prava njezina svrha, prihvačajući stvari pod ovim vidom. Tada, posredstvom te muke koju osjećaju i posredstvom muke koju osjećaju od grijeha, počinju maglu grijeha rastjerivati. Ovim ropskim strahom počinju izlaziti iz rijeke, bljujući otrov koji im je bio uštrcan od škorpiona pod likom zlata i koji su oni prihvatili bez razlučivanja. Ali čim to upoznaju, počinju se skidati i okretati se prema obali da se prihvate mosta.
Ali nije dosta hodati s ropskim strahom, jer pomesti kuću od smrtnoga grijeha a ne ispuniti je krjepostima, koje se temelje na ljubavi a ne na strahu, nije dovoljno da se dade život vječni. Čovjek mora na prvu veliku stepenicu mosta postaviti obje noge, to jest osjećaj i želju, što su noge koje nose dušu k ljubavi prema mojoj Istini, od koje sam vam učinio most da se spasite.
Ovo je prva velika stepenica, o kojoj ti rekoh da se treba na nju popeti kad sam ti tumačio kako je moj Sin od svoga tijela učinio stepenicu. No istina je da je ovaj način, da se od grijeha uzdiže strahom od kazne, općenito običajan slugama svijeta. Kako poteškoće svijeta čine da oni koji put dođu do toga da su sami sebi dosadni, zato počinju osjećati neugodnosti. Ako se vježbaju u tom strahu sa svjetlom vjere, prijeći će onda na ljubav prema krjepostima.
Ima, naprotiv,drugih koji hodaju tako mlitavo da se mnogo puta vraćaju u rijeku jer, kad dođu do obale i kad nadođu protivni vjetrovi bivaju udarani valovima uzburkanoga mora ovoga mračnog života. Ako nadođe vjetar sreće, mlitavac okreće glavu natrag prema užitcima neurednim naslađivanjem, jer po nemarnosti nije stupio na prvu stepenicu. A ako nadođe vjetar suprotivština, okreće se natrag zbog pomanjkanja ustrplijivosti, jer ne mrzi svoga grijeha zbog toga što grijeh mene vrijeđa, nego zbog straha od vlastite muke koju vidi da slijedi, a s tim ga je strahom uzdiglo bljuvanje. Svako vršenje kreposti zahtijeva ustrajnost bez koje se ne uspijeva da želja postigne svrhu zbog koje se je u početku obratio; i tako nikad ne postizava cilja. Potrebna je dakle ustrajnost da se ta želja ispuni. Rekoh ti da se oni, prema različitim pokretima koji nadođu, okreću natrag: ili prema samima sebi, navaljujući svojom sjetilnošću protiv duha; ili prema stvorenjima, obračajući se k njima neurednom ljubavlju izvan mene; ili neustrpijivi zbog nepravda što ih primaju od njih ili od zloduha u mnogim i različitim borbama. Koji put đavao pokušava da osobu zbuni govoreći: - Ovo dobro, koje si započeo, ne vrijedi ti ništa zbog tvojih grijeha i manjkavosti. A ovo joj čini zato da bi je vratio natrag, te da propusti i ono malo krjeposnog vježbanja što ga je poduzela. Drugi put je napastuje užitkom, to jest nekom prekomjernom nadom u moje milosrđe, govoreći joj: - čemu hoćeš da se mučiš? Uživaj ovaj život, a na času smrti, dolazeći k sebi, primit češ milosrđe. Na taj načinin đavao čini da izgube sveti strah kojim su započeli svoje obračenje.
Zbog svih ovih motiva, i mnogih drugih, okreću glavu natrag te nisu ustrajni ni postojani. Sve se to događa jer korijen sebeljublja nije u njima nimalo iščupan; zbog toga nisu ustrajni, nego s velikom preuzetnošću prihvaćaju milosrđe skupa s lakom i prekomjernom nadom. Kako su preuzetni, pouzdaju se u milosrđe koje je neprestano povrijeđeno.
Jer nisam dao, niti dajem, milosrđe zato da me njime vrijeđaju, nego zato da se brane od đavolske zloće i od neuredne smetenosti duha. A oni čine sve obratno: snagom me milosrđa vrijeđaju. A to se događa jer nisu ustrajali u vježbanju kod prvog obraćenja koje su doživjeli kad su ustali iz grijeha zbog straha pred kaznom, osjetivši da ih bode trnje mnogih suprotivština i bijede smrtnoga grijeha. Ne postižući drugih promjena nisu stigli do ljubavi prema krjeposti; pa dosijedno nemaju ustrajnosti.
Duša ne može a da se ne mijenja na neki način; ako ne ide naprijed, vraća se natrag. Tako se takvi nužno vraćaju natrag, jer ne idu naprijed u kreposti da bi, udaljujući se od nesavršenog straha pred kaznom, stigli k ljubavi.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 49