Jednog dana upoznat ćemo što Bog čini za nas u svakoj Sv. misi
Danas je moju dušu prožela božanska sabranost od ranog jutra. Za vrijeme Sv. mise mislila sam ugledati malog Isusa, kako Ga često vidim. No danas sam za vrijeme Sv. mise vidjela Isusa kao Razapetog. Isus. je bio pribijen na križ i u velikim bolima. Isusove muke prožele su moju dušu, dušu i tijelo na nevidljiv a ipak isto tako bolan način. O kako se užasne tajne događaju za vrijeme Sv. mise. Tu se zbiva velika tajna. Kojom bismo pobožnošću trebali osluškivati i sudjelovati u ovom Isusovom umiranju. Jednog dana upoznat ćemo što Bog čini za nas u svakoj Sv. misi i koji dar nam On pripravlja u njoj. Samo Njegova božanska ljubav mogla se odlučiti za takav dar. O Isuse, moj Isuse, kojom je velikom boli prožeta moja duša, kad vidim kako teče sladak i snažan izvor života i to za svaku dušu. I usprkos tome vidim uvenule i osušene duše - vlastitom krivicom. O moj Isuse, učini da snaga Tvoga milosrđa obuzme te duše.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 913-914
O Marijo, Tvoja duša se ne slama
O Marijo, danas je užasan mač prošao Tvojom svetom dušom. Osim Boga nitko ne zna o Tvojim bolima. Tvoja duša se ne slama. Ona je hrabra jer je s Isusom. Slatka Majko, sjedini moju dušu s Isusom. jer samo onda mogu izdržati sve kušnje i iskustva i samo zahvaljujući sjedinjenju s Isusom moje male žrtve bit će mile Bogu. Preslatka Majko, pouči me o nutarnjem životu. Neka me nikad ne slomi mač boli. O čista Djevice, ulij hrabrost u moje srce i očuvaj ga.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 915
O kako je lijepa duša u posvećujućoj milosti!
Današnji dan je za mene izvanredan iako sam trpjela toliko puno boli, ali moja je duša ispunjena velikom radošću. U susjednoj sobi ležala je teško oboljela Židovka. Prije tri dana posjetila sam je. Boljelo me u mojoj duši, da treba uskoro umrijeti a da njenu dušu nije oprala milost krštenja. Razgovarala sam s bolničkom sestrom da joj, ukoliko se približi posljednji trenutak, podijeli sveto krštenje. Ipak tu je postojala poteškoća budući da je stalno bila okružena Židovima. Osjećah u svojoj duši nadahnuće moliti pred slikom, koju me je Isus potaknuo naslikati.
Imam brošuru na čijim je koricama otisak slike Božanskog milosrđa. Rekoh Gospodinu: "Isuse, Ti Sam si mi kazao da ćeš po ovoj slici podijeliti mnoge milosti. Tako Te ja molim za milost svetog krštenja ovoj Židovki. Nije važno tko će je krstiti." Nakon tih riječi čudno se smirih i posve sam sigurna da će usprkos poteškoćama voda svetog krštenja teći njezinom dušom. U noći, kad je bila jako slaba zbog nje sam tri put ustajala da bih odredila prikladan trenutak za podjeljivanje milosti. Ujutro joj je bilo prividno bolje. Poslije podne započeli su se približavati posljednji časovi. Bolničarka reče da je teško podijeliti joj milost, budući da su oni uz nju. Dođe trenutak, budući da je bolesnica počela gubiti svijest, jedni požuriše po liječnika, drugi nekamo drugdje da bi spasili bolesnicu.
Bolesnica ostade sama a bolničarka ju je mogla krstiti. Prije nego se svi povratiše, njena je duša bila uljepšana Božjom milošću i uskoro je započelo umiranje. Trajalo je to samo kratko kao da je zaspala. Iznenada ugledah njezinu dušu kako ulazi u nebo u predivnoj ljepoti. O kako je lijepa duša u posvećujućoj milosti! U mojoj je duši vladala velika radost, da sam pred ovom slikom primila tako veliku milost za ovu dušu.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 916
Jedina je milost koju te molim, da te nikada ne uvrijedim!
Pretpostavljam da sam se rodila u zemlji obavitoj gustom maglom; nikada nisam vidjela nasmijani izgled prirode, preplavljen i preobražen sjajnim suncem. Od svoga djetinjstva čujem, doduše, govoriti o tim divotama, znam da zemlja u kojoj sam nije moja domovina, da ima druga zemlja za kojom moram težiti bez prestanka. To nije pripovijest koju je izmislio neki stanovnik tužne zemlje u kojoj živim: to je sigurna stvarnost, jer je Kralj domovine gdje sjajno sunce sja došao da živi trideset i tri godine u zemlji tminâ. Ali jao! Tmine nisu shvatile da je taj božanski Kralj svjetlo svijeta... (Usp. Iv 1,5 i 9)
Ali, Gospodine, tvoje je dijete shvatilo tvoju božansku svjetlost, ono te moli da oprostiš njegovoj braći, spremno je da jede kruh muke dokle god ti hoćeš, i ne želi se od toga stola puna gorčine, za kojim se hrane siromašni grešnici, dići prije dana koji si ti označio... Ali zar ne može tvoje dijete reći u svoje ime i u ime svoje braće: »Smiluj nam se, Gospodine, jer smo siromašni grešnici!«... (Lk 18,13) O Gospode, otpusti nas opravdane...
Neka svi oni koje još nije obasjala svijetla luč vjere ugledaju napokon njezino svijetlo... O Isuse, ako treba da stol što su ga oni oskvrnuli očisti duša koja te ljubi, spremna sam da sama s njega jedem kruh kušnje dok ti se ne svidi da me uvedeš u svoje svijetlo kraljevstvo. Jedina je milost koju te molim, da te nikada ne uvrijedim!.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Sestra Faustina je ili glupa ili sveta"
Kad sam se oprostila od sestara i htjela već otputovati, jedna od sestara svojski me zamolila za oproštenje jer mi je kod posla tako malo pomogla, što više ne da samo nije pomogla nego mi ga je uvijek nastojala otežati. Ali smatrah je u svojoj duši kao veliku dobročiniteljicu, jer me je vježbala u strpljivosti. Ona me je tako šikanirala da se je jedna od starijih sestara izjasnila kako slijedi: "Sestra Faustina je ili glupa ili sveta, jer stvarno prosječan čovjek ne bi podnio da mu netko stalno radi uprkos." Ali ja sam je uvijek susretala sa dobrohotnošću. Ta se sestra trudila moj rad tako otežavati, da joj je ponekad uspijevalo i uprkos mom nastojanju ponešto uništiti što sam bila dobro uradila, kako mi je to sama priznala pri rastanku zauzeto me moleći za oproštenje. Nisam htjela ispitivati njezinu nakanu i to sam prihvatila kao kušnju Božju.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 632