Najednom magle koje me okružuju postaju gušće
Rekla sam da sam već od svoga djetinistva dobila sigurnost da ću jednoga dana otići daleko iz ove tmurne i mračne zemlje; to sam ne samo vjerovala po tome što sam čula od ljudi mudrijih od mene, nego sam i u dubini svoga srca osjećala čežnju za ljepšim krajem. Isto tako kao što je duh Kristofora Kolumba naslutio da postoji nov svijet, tada kad nitko nije o tom sanjao, tako sam i ja osjećala da će mi jednoga dana druga zemlja biti stalnim boravištem. Ali najednom magle koje me okružuju postaju gušće, prodiru u moju dušu i tako je obavijaju da mi više nije moguće da u njoj nađem tako slatku sliku svoje Domovine. Sve je iščezlo!
Kad hoću da svoje srce, izmoreno tminama koje ga okružuju, odmorim uspomenama na svijetlu zemlju prema kojoj težim, moja se muka podvostručuje: čini mi se da mi tmine, uzimajući glas grešnika, govore rugajući mi se: »Ti sanjaš o svjetlu, o domovini punoj najslađih mirisa, ti sanjaš o vječnom posjedovanju Stvoritelja svih tih divota, ti vjeruješ da češ jednoga dana izići iz ovih magla koje te okružuju! Samo naprijed! Veseli se smrti koja će ti dati ne ono čemu se nadaš, nego još dublju noć, noć ništavila.«
Predraga Majko, slika koju sam vam htjela dati o tminama koje zamračuju moju dušu tako je nesavršena kao skica u usporedbi s modelom. Ali neću dulje o tom pripovijedati, bojala bih se da hulim... bojim se, pače, da sam previše o tom rekla.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
Kad bi bilo drugačije ne bih se usuđivala susretati Gospodina
Izuzetno me čudi da se može gajiti tako veliku ljubomoru. Kad vidim dobro drugih, raduje me kao da je moje vlastito. Radost drugih je moja radost i bol drugih moja je bol. Kad bi bilo drugačije ne bih se usuđivala susretati Gospodina. Isusov Duh je uvijek jednostavan, nježan, iskren.
Svaka zloća, ljubomora i zloba, prikrivena smiješkom dobrohotnosti, je inteligentni đavolčić. Gruba riječ, koja dolazi iz iskrene liubavi, ne vrijeđa srce.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 633
Zahvaljujem Ti, Bože, jer si me stvorio.
Zahvaljujem Ti, Bože, za sve milosti,
Koje mi neprestano darivaš.
One mi svijetle kao svjetlo sunce
Po njima mi siguran put pokazuješ.
Zahvaljujem Ti, Bože, jer si me stvorio.
Iz ništavila si me u život doveo,
Opečatio me svojim božanskim pečatom.
Sve si to učinio iz ljubavi.
Zahvaljujem Ti za sveto krštenje,
Po kojem sam u Božju obitelj stupila.
Dar milosti - koji je neusporedivo
Počeo mijenjati moju dušu.
Zahvaljujem Ti, Gospodine, za Svetu ispovijed,
Izvor neistraživog milosrđa.
Za vrelo neshvatljive milosti,
U kojem duše grešnika postaju čiste.
Zahvaljujem Ti za Svetu pričest,
U kojoj Samog Sebe daruješ nama.
Osjećam kako Tvoje Srce kuca u mojim grudima,
Kako u meni vodiš Božji život.
Zahvaljujem Ti, Duše Sveti, za krizmu.
Ona me čini zrelom za Tvoj viteški udarac.
Ona daje duši snagu u svakom trenutku,
Ona me zaštićuje od zla svakodnevice.
Zahvaljujem Ti, Bože, za zvanje,
Biti isključivo u Tvojoj službi.
Mogućnost samo Tebe ljubiti,
Časti moju dušu.
Zahvaljujem Ti, Gospodine, za vječne zavjete,
Za savez koji sjedinjuje.
Tvoje čisto Srce povezalo se s mojim,
U savezu neporočnosti.
Zahvaljujem Ti, Gospodine, za Bolesničko pomazanje.
Ono mi daje u posljednjem dahu još snagu,
Boriti se - i pomaže mi da se spasim.
Ono dusu za nebesku ljepotu jača.
Zahvaljujem, Bože, za sve misli,
Kojima me obasiplje Tvoja dobrota.
Za nutarnje prosvietljenje duše,
Što je neizrecivo - na koje srce misli.
Presveto Trojstvo, hvala Ti za milosti
Kojima si me obasipalo u životu.
Na osvitu vječnosti umnožit će se još moja hvala,
I uzdići moja zahvalna pjesma do Tvoje slave.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 1286
“Bilo bi bolje da Me ne primaju”
19. IX (1937.) Danas mi je kazao Gospodin: "Moja kćeri, piši, da me jako boli kad redovničke duše primaju sakrament Ljubavi samo iz običaja, kao da ne razlikuju ovu Hranu. U njihovim srcima Ja ne nalazim niti vjere niti ljubavi. Takvim dušama dolazim s odbojnošću. Bilo bi bolje da Me ne primaju"
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 1288
“Božansko dizalo”
Živimo u vijeku izuma; danas se više ne moramo mučiti uspinjući se stepenicama, u bogatim ih kućama vrlo zgodno nadomiešćuje dizalo. Ja bih također htjela naći dizalo da se dignem do Isusa, jer sam premalena da se popnem tvrdim stepenicama savršenstva.
Tada sam potražila u svetim knjigama putokaz, za dizalo za kojim sam čeznula, i pročitah ove riječi, koje su izašle iz, usta Vječne Mudrosti: »Ako je tko sasvim malen, neka dođe k meni.« (Izr 9,4) I ja sam došla, pogađajući da sam našla što sam tražila, a hoteći znati, o moj Bože, što bi ti učinio sasvim malenome koji bi odgovorio na tvoj poziv, nastavila sam svoja istraživanja, i evo što sam našla: »Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas na grudima svojim i njihati vas na koljenima svojim.« (Izaija, 66,13 i 12)
Ah, nikada nisu nježnije, nikada milozvučnije riječi razveselile moju dušu: dizalo koje me ima dići do neba, to su tvoje ruke, o Isuse! Zato mi nije potrebno da rastem, naprotiv, treba da ostanem malena, i da to postajem sve više i više. O moj Bože, ti si nadmašio moje očekivanje, a ja hoću da pjevam tvoje milosrđe. »Ti si me učio od mladosti moje, i ja navješčivah čudesa tvoja, i dalje ću ih objavljivati sve do duboke starosti.« (Ps 70.17-18) A koja će to biti za mene duboka starost? Meni se čini da bi to moglo biti sada, jer dvije tisuće godina nisu u očima Gospodinovim više od dvadeset godina... nisu više od jednoga jedinog dana... (Usp. Ps 89,4)
Ah, nemote misliti, predraga Majko, da vas vaše dijete želi ostaviti... Nemojte misliti da ono smatra većom milošću umrijeti a zoru nego o smiraju dana. Što ono cijeni, što želi, to je da razveseli Isusa... Sada kad se čini da mu se on približuje da ga privuče u boravište svoje slave, vaše se dijete raduje. Već je odavna shvatilo da dragi Bog ne treba nikoga (a njega još manje nego druge) da čini dobro na zemlji.
Draga Majko, oprostite mi ako vas žalostim.. Ah, ja bih vas tolko htjela veseliti... A mislite li vi, ako vaše molitve ne budu uslišane na zemlji, ako Isus na nekoliko dana odvoji dijete od njegove majke, da te molitve neće biti uslišane na nebu?…
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica