Često puta u vrijeme određeno za molitvu dolazi zloduh s mnogim borbama i dosadivanjima
Kad je duša ponovno ušla u samu sebe, prošavši kroz vrata nauka Krista raspetoga, s pravom ljubavlju prema kreposti i mržnjom na opačinu i savršenom ustrajnošću, i kad je stigla u kuću spoznanja sebe, tu ostaje zatvorena u bdijenjima i u neprekidnoj molitvi, odvojena od svakog saobraćaja sa svijetom.
Zašto se zatvara? Iz straha što ga osjeća u spoznaji svoje nesavršenosti i iz želje da stigne do čiste i velikodušne ljubavi. I budući da vidi i spoznaje da tamo ne može stići na drugi način, čeka sa živom vjerom na moj dolazak koji će joj dati porast milosti.
Po čemu se poznaje ta živa vjera? Po ustrajnosti u kreposti; jer ona ne okreće glavu natrag ni zbog kojeg motiva, niti se diže od svete molitve osim iz poslušnosti i iz ljubavi. Inače ne smije nikad odustati od molitve, često puta u vrijeme određeno za molitvu dolazi zloduh s mnogim borbama i dosadivanjima, više nego kad se duša nalazi izvan molitve. To čini zato da bi joj dosadila sveta molitva, te joj često govori: — Ova ti molitva ne vrijedi, jer ti ne smiješ misliti na drugo osim na ono što izgovaraš. To zloduh čini zato da joj dosadi i da joj smete duh, da bi napustila vježbu molitve. Ali molitva je oružje kojim se duša brani od protivnika, prihvativši je rukom ljubavi i mišicom slobodne volje, te se njome brani u svjetlu svete vjere.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 65
Znaš li po čemu se zapaža da još nije savršen onaj koji ljubi duhovnom ljubavlju?
Ova ljubav hoće da bude do kraja pravedna; onom istom ljubavlju kojom ljubite mene morate ljubiti i druge. Znaš li po čemu se zapaža da još nije savršen onaj koji ljubi duhovnom ljubavlju? Po tome ako osjeća muku kad mu se čini da ljubljena osoba ne odgovara na njegovu ljubav, jer mu se čini da nije onoliko ljubljen koliko smatra da on ljubi. Ili ako vidi da mu se uskraćuje saobraćaj, ili da se lišava utjehe koju je imao, ili ako vidi da je neki drugi više ljubljen od njega.
Po ovome i po mnogim drugim znakovima može se vidjeti da je ova ljubav prema meni i prema bližnjemu još nesavršena te da se iz ove posude pije izvan izvora, mada je njezina ljubav uzeta od mene. Ali kad je još nesavršena prema meni, pokazuje da je nesavršena i prema bližnjemu koga ljubi duhovnom ljubavlju. Sve to proizlazi iz činjenice da korijen duhovnog sebeljublja još nije dobro iščupan.
Stoga ja često dopuštam da duša izgubi ovu ljubav zato da upozna samu sebe i svoju nesavršenost. Povlačim se od nje također osjećajem zato da se zatvori u sobu spoznanja sebe, gdje će postići svaku savršenost. Zato joj se vraćam sa više svjetla i poznavanja moje istine, tako da smatra milošću što može ubiti svoju volju radi mene. I nikad neće prestati zalijevati lozu svoje duše, vaditi trnje ispraznih misli i postavljati stijene kreposti koje se temelje na Krvi Krista raspetoga, a nalaze se hodeći uzgor samim mostom, raspetim Kristom, mojim Jedinorođenim Sinom. I zaista sam ti već rekao da se na mostu nauke moje Istine nalaze stijene utemeljene na snazi njegove Krvi, jer su te kreposti dale vama život po snazi te Krvi.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 64
Dao sam vam sredstvo vašeg bližnjega, da ga ljubite bezuvjetno
Ja hoću da znaš da se svaka nesavršenost i svaka savršenost očituje i pribavlja u meni, kao što se također pribavlja i očituje po bližnjemu. To znaju dobro oni koji su jednostavna srca, koji često ljube stvorenja duhovnom ljubavlju. Koji je čisto i bez granice primio ljubav prema meni, naprosto pije ljubav prema bližnjemu. Kao što se posuda napunjena na izvoru, kad pijemo dignuvši je s izvora, ispražnjuje; dok naprotiv ostaje puna ako pijemo ostavljajući je na izvoru, tako i ljubav prema bližnjemu, bilo duhovna bilo vremenita, hoće da je pijemo stojeći u meni, bez ikakva obzira.
Ja tražim da me ljubite onom ljubavlju kojom ja ljubim vas. Vi ne možete meni uzvratiti koliko sam ja učinio vama, jer sam vas ja ljubio prije nego što sam bio ljubljen od vas. Svu ljubav koju vi imate prema meni vi dugujete po dužnosti, ne po milosti, jer je to vaša dužnost. Ja naprotiv ljubim vas po milosti, ne po dužnosti. Vi dakle meni ne možete vratiti ljubav koju ja od vas tražim, pa sam vam zato dao sredstvo vašeg bližnjega, da njemu učinite ono što ne možete učiniti meni, to jest da ga ljubite bezuvjetno, iz čiste milosti, ne očekujući korist. I ja smatram da je meni učinjeno ono što je učinjeno njemu.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 64
"I tolika je bol zbog toga gubitka, kolika je bila neuredna ljubav kojom su ih posjedovali"
Rekoh ti da samo volja zadaje muku čovjeku; a budući da su moji sluge lišeni svoje volje i odjeveni mojom, ne osjećaju osjećajne muke, nego su zasićeni, osjećajući da sam Ja po milosti prisutan u njihovim dušama. Oni koji Me ne nemaju ne mogu se zasititi kad bi i cijeli svijet posjedovali; jer su svjetovne stvari manje od čovjeka, budući da su stvorene radi čovjeka, a ne čovjek radi njih; i zato čovjek ne može biti zasićen od njih. Samo ga Ja mogu zasititi. Hoćeš i da ti kažem u kakvim su mukama? Ti znaš da ljubav zadaje muku stvoru kad izgubi stvar s kojom se je osjećajno sjedinio. Oni su se izjednačili sa zemljom na razne načine; zato su postali zemljom. Ima ih koji se tako izjednače s bogatstvom, neki s nekim stanjem; neki s djecom; neki gube mene zato da služe stvorovima; neki od svoga tijela čine opaku i nečistu životinju; i tako u raznim staležima žude za zemljom i hrane se njome.
Oni bi htjeli da bi ova dobra bila stalna, ali ona to nisu, pače prolaze poput vjetra; jer, ili im ih nestaje smrću ili Ja odlučim da budu lišeni onoga što ljube. Kad su toga lišeni, trpe nepodnosivu muku, i tolika je bol zbog toga gubitka, kolika je bila neuredna ljubav kojom su ih posjedovali. Da su ih držali kao pozajmljenu stvar, a ne kao svoju, bili bi ih ostavili bez muke. Trpe muku jer nemaju onoga što žele, niti ih svijet može zasititi. Kad nisu zasićeni, trpe muku.
Kolike li su muke od grižnje savjesti! Kolike li su muke onomu koji čezne za osvetom! Neprestano se grize, i prije ubija sebe,to jest svoju dušu, negoli svoga neprijatelja. Prvi ubijeni je on sam koji sebe ubija nožem mržnje.
Kolike li muke podnosi škrtac, koji zbog škrtosti smanjuje svoje potrebe! Kolike li muke ima zavidnik koji se stalno grize u svom srcu, i ne pušta srcu da se raduje dobru bližnjega!
Od svih tolikih stvari što ih grešnici neuredno ljube, imaju muku s mnogo neurednih strahova. Prihvatili su đavlov križ, kušaju zalog pakla u ovom životu i žive kao bolesni od tolikih raznih bolesti, ako se ne poprave, a zatim primaju vječnu smrt.
Oni bivaju ranjeni trnjem mnogih poteškoća, mučeći sebe svojom vlastitom neurednom voljom. Tako ostaju bez milosti i bez osjećaja ljubavi. Nose križ srca i tijela; njihova duša i tijelo prolaze kroz muke i boli bez ikakve zasluge, jer životne napore ne podnose ustrpljivo, nego neustrpljivo, budući da su stekli zlato i svjetovne užitke neurednom ljubavlju. Tako ostaju lišeni milosti i osjećaja ljubavi. Postali su kao stabla smrti: zato su sva njihova djela mrtva. Mučno idu rijekom utapajući se, te stižu do mrtve vode prolazeći s mržnjom kroz đavolska vrata i primajući vječnu osudu. Jesi li sada vidjela kako se varajući s kakvom mukom idu u pakao, postajući mučenici đavlovi. Što ih to zasljepljuje? Oblak samoljublja postavljen na zjenicu svjetla vjere. Također si vidjela kako svjetovne muke, od koje god strane dolazile, tjelesno škode mojim slugama koje svijet progoni, ne duhovno, jer su se prilagodili mojoj volji: stoga su zadovoljni da trpe muke radi mene.
Naprotiv su sluge svijeta udareni iznutra i izvana; na poseban način su udareni u nutrini strahom da će izgubiti ono što posjeduju i željom za onim što ljube a ne mogu imati. Tvoj jezik ne bi bio dostatan da pripovjedi sve druge muke koje slijede iza ovih dviju glavnih. Shvati dakle da u samom ovom životu imaju pravedni bolji dio od grešnih. Tako si potpuno sagledala njihov put i svršetak puta.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47
"U svakom staležu osoba može ugoditi Bogu, samo da ima dobru i svetu volju."
Već ti rekoh da neki, pomoću dvosjeklog mača - a to je mač mržnje prema manama i ljubavi prema kreposti - meni za ljubav režu otrov vlastite sjetilnosti te svjetlom razuma drže, posjeduju i stječu zlato kreposti u ovim istim svjetovnim stvarima koje bi htjeli posjedovati. Ali koji hoće da vrše veliku savršenost, preziru ih i materijalno i duhovno. Ovi uspješno slijede savjet što ga je dala i ostavila moja Istina, dok oni koji posjeduju dobra, opslužuju zapovijedi a savjete obdržavaju duhovno, ne materijalno.
No, budući da su savjeti povezani sa zapovijedima, nitko ne može obdržavati zapovijedi a da ne obdržava savjete, barem duhovno. To jest, ako posjeduje bogatstvo svijeta, posjeduje ga s poniznošću, ne s ohološću, držeći ga kao posuđenu stvar, ne kao svoju, kao da vam je data na uporabu od moje dobrote. I zaista vi imate onoliko stvari koliko vam ih ja dajem, i držite ih toliko vremena koliko vam ja dopuštam; a ja vam ih puštam i dajem koliko vidim da vam koriste za vječno spasenje. Na taj ih način morate upotrebljavati.
Kad ih tako upotrebljava, čovjek obdržava zapovijedi da ljubi mene iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe. On živi srcem lišenim svega; željom odbacuje daleko od sebe ono bogatstvo, to jest ne ljubi ga niti ga drži bez moje volje, ako ga i stvarno posjeduje. Evanđeoski savjet obdržava željom srca, ali sječe otrov neuredne ljubavi.
Ovi stoje u običnoj ljubavi, ali oni koji obdržavaju zapovijedi i savjete u duhu i u praksi, žive u savršenoj ljubavi. Istinskom jednostavnošću obdržavaju savjet što ga je moja Istina, utjelovljena Riječ, dala onom mladiću koji ju je pitao: »Učitelju, što treba da činim da postignem život vječni?« A On reče: »Obdržavaj zapovjedi zakona.« On odgovori:»Ja ih obdržavam«. A On:»Dobro, ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima. «' Mladić se ražalosti, jer je s odviše ljubavi držao bogatstva koja je imao. Savršeni se, naprotiv, drže tih riječi, napuštaju svijet, sa svim njegovim užitcima, tražeći da pokore tijelo pokorom, bdjenjima, poniznom i ustrajnom molitvom. Ostali, koji stoje u običnoj ljubavi, ako sebi ne otkidaju svjetovnih stvari, ne gube time vječnoga života, jer nisu na to dužni; ali ih zato moraju posjedovati na način kako rekosmo, ako se žele spasiti. Time što ih drže, ne vrijeđaju me, jer je svaka stvar dobra i savršena i stvorena je od mene koji sam vrhovna dobrota. Sve su stvari stvorene zato da služe mojim stvorovima koji imaju razum, a ne zato da ti stvorovi postanu sluge i robovi svjetovnih užitaka; no oni će ih držati ne kao gospodare nego kao sluge, ako im je drago da ih drže i ako nemaju volje da idu putem velike savršenosti. Ali želju moraju dati meni, ljubeći i držeći svaku stvar ne kao svoju, nego kao pozajmljenu.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47