"Ja sam se ponašala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije i koje gleda blago svoga Oca kao svoje"
Uvijek je trebalo da ja nađem načina da se dotaknem svega.
Tako smo u crkvi sv. Križa Jeruzalemskoga (u Rimu) imali priliku da se poklonimo komadima pravoga Kristova križa, dvama trnovima i posvećenom čavlu, zatvorenom u veličanstveni zlatni iskićeni moćnik, ali bez stakla. Tako sam ja, dok sam se klanjala dragocjenoj relikviji, našla načina da proturim svoj mali prst kroz jedan otvor moćnika i da se dotaknem čavla koji je bio oškropljen krvlju Isusovom... Bila sam uistinu preko mjere smiona!... Na sreću dragi Bog, koji vidi u dno srdaca, zna da je moja nakana bila čista i da ni za što na svijetu ne bih htjela njega uvrijediti. Ja sam se ponašala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije i koje gleda blago svoga Oca kao svoje.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Žene ljube dragoga Boga u mnogo većem broju nego muškarci"
Još ni danas ne mogu razumjeti zašto se žene tako lako izopćuju u Italiji; svaki čas su nam govorili: »Ne ulazite ovamo...Ne ulazite onamo, bit čete izopćene!...« Ah, jadne žene, kako su one prezrene!... Međutim, one ljube dragoga Boga u mnogo većem broju nego muškarci, i kod Muke Našega Gospodina žene su imale više hrabrosti nego apostoli, jer se one nisu bojale napadaja vojnika i usudile su se obrisati časno lice Isusovo..
Zbog toga bez sumnje dopušta Isus da one prolaze kroz prezir na zemlji, jer ga je on izabrao za sebe... Na nebu će On znati pokazati kako njegove misli nisu kao misli ljudi (usp. Iz 55,8-9), jer tada će posljednji biti prvi... (Usp. Mt 20,16)
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Tako Isus postupa sa svojom malom Terezijom: ispunio je sve želje njezina srca"
Božić 1887. u suzama
Moje je srce bilo slomljeno kad sam išla na polnoćku: tako sam sigurno računala da ću joj prisustvovati iza karmelskih rešetaka!.. Ta je kušnja bila prevelika za moju vjeru, ali Onaj čije srce bdije dok on spava (usp. Pjesma nad pjesmama 5,2) dao mi je razumjeti da za one kojima je vjera jednaka zrnu gorušičinu On čini čudesa i premješta brda, da bi učvrstio tu tako malu vjeru. (Usp. Mt 17,19) Ali za svoje drage prijatelje, za svoju Majku, on ne čini čudesa dok nije iskušao njihovu vjeru. Nije li dopustio da umre Lazar, premda su mu Marta i Marija poručile da je bolestan?... (Usp. Iv 11,3) Na svadbi u Kani, kad je Blažena Djevica zamolila Isusa da pomogne domaćinu, nije li joj Isus odgovorio da još nije došao njegov čas?... (Usp. Iv 2,4) Ali poslije kušnje, kakve li nagrade! Voda se pretvorila u vino… Lazar je uskrsnuo! Tako Isus postupa sa svojom malom Terezijom: pošto ju je dugo iskušavao, ispunio je sve želje njezina srca...
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Moja trapljenja sastojala su se u svladavanju moje volje"
Spremna sam vjerovati da sam morala izgledati luda kad nisam radosno primila svoja tri mjeseca progonstva, ali također vjerujem da je ta kušnja, ako se to i nije vidjelo, bila vrlo velika ; da sam po njoj jako porasla u odricanju i ostalim krepostima...
Kako su prošla ta tri mjeseca tako bogata milostima za moju dušu?.. Najprije mi je došla misao da se ne silim provoditi život tako strogo pravilan kako sam imala običaj, ali brzo sam shvatila vrijednost vremena koje sam dobila, i odlučih da se dadem više nego ikada na ozbiljan i strog život.
Kad kažem na strog život, ne želim kazati da sam obavljala pokore. Nažalost, nisam nikada načinila ni jedne, nisam ni izdaleka bila slična lijepim dušama koje su od svoga djetinjstva vršile svaku vrstu trapljenja, nisam osjećala nikakve sklonosti prema njima. To je bez sumnje dolazilo od moje mlitavosti, jer sam mogla, poput Celine, naći tisuću malih pronalazaka da se trapim. Mjesto toga ja sam se uvijek pustila maziti i šopati kao ptičica koja ne treba činiti pokoru... Moja trapljenja sastojala su se u svladavanju moje volje, koja je uvijek bila spremna da se nametne, u ustezanju od prigovaranja, u iskazivanju malih usluga ne tražeći koristi od njih, u tome da se ne naslanjam na leđa kad stojim, itd., itd. Vršenjem tih sitnica pripravljala sam se da postanem zaručnicom Isusovom, i ne mogu reći koliko mi je to čekanje ostavilo slatkih uspomena..
Tri mjeseca prođoše vrlo brzo, i napokon je stigao toliko žuđeni čas.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica
"Što se čovjek više približuje Bogu, to biva jednostavniji"
Jedna dobra stara majka shvatila je jednoga dana ono što sam ja osjećala. Ona mi za odmora reče smijući se:
Draga kćerkice, meni se čini da vi i nemate mnogo da kažete svojim poglavaricama.«
Zašto to kažete, majko?«
Jer je vaša duša do skrajnosti jednostavna, ali kad budete savršeni, bit ćete još jednostavniji: što se čovjek više približuje Bogu, to biva jednostavniji.«
Dobra je majka imala pravo. Ali teškoća koju sam imala u otkrivanju svoje duše, premda je dolazila od moje jednostavnosti, bila je prava kušnja. To spoznajem sada: nisam doduše prestala biti jednostavna, ali iskazujem svoje misli s vrlo velikom lakoćom.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica