O kako je lijepa duša u posvećujućoj milosti!
Današnji dan je za mene izvanredan iako sam trpjela toliko puno boli, ali moja je duša ispunjena velikom radošću. U susjednoj sobi ležala je teško oboljela Židovka. Prije tri dana posjetila sam je. Boljelo me u mojoj duši, da treba uskoro umrijeti a da njenu dušu nije oprala milost krštenja. Razgovarala sam s bolničkom sestrom da joj, ukoliko se približi posljednji trenutak, podijeli sveto krštenje. Ipak tu je postojala poteškoća budući da je stalno bila okružena Židovima. Osjećah u svojoj duši nadahnuće moliti pred slikom, koju me je Isus potaknuo naslikati.
Imam brošuru na čijim je koricama otisak slike Božanskog milosrđa. Rekoh Gospodinu: "Isuse, Ti Sam si mi kazao da ćeš po ovoj slici podijeliti mnoge milosti. Tako Te ja molim za milost svetog krštenja ovoj Židovki. Nije važno tko će je krstiti." Nakon tih riječi čudno se smirih i posve sam sigurna da će usprkos poteškoćama voda svetog krštenja teći njezinom dušom. U noći, kad je bila jako slaba zbog nje sam tri put ustajala da bih odredila prikladan trenutak za podjeljivanje milosti. Ujutro joj je bilo prividno bolje. Poslije podne započeli su se približavati posljednji časovi. Bolničarka reče da je teško podijeliti joj milost, budući da su oni uz nju. Dođe trenutak, budući da je bolesnica počela gubiti svijest, jedni požuriše po liječnika, drugi nekamo drugdje da bi spasili bolesnicu.
Bolesnica ostade sama a bolničarka ju je mogla krstiti. Prije nego se svi povratiše, njena je duša bila uljepšana Božjom milošću i uskoro je započelo umiranje. Trajalo je to samo kratko kao da je zaspala. Iznenada ugledah njezinu dušu kako ulazi u nebo u predivnoj ljepoti. O kako je lijepa duša u posvećujućoj milosti! U mojoj je duši vladala velika radost, da sam pred ovom slikom primila tako veliku milost za ovu dušu.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 916
"Sestra Faustina je ili glupa ili sveta"
Kad sam se oprostila od sestara i htjela već otputovati, jedna od sestara svojski me zamolila za oproštenje jer mi je kod posla tako malo pomogla, što više ne da samo nije pomogla nego mi ga je uvijek nastojala otežati. Ali smatrah je u svojoj duši kao veliku dobročiniteljicu, jer me je vježbala u strpljivosti. Ona me je tako šikanirala da se je jedna od starijih sestara izjasnila kako slijedi: "Sestra Faustina je ili glupa ili sveta, jer stvarno prosječan čovjek ne bi podnio da mu netko stalno radi uprkos." Ali ja sam je uvijek susretala sa dobrohotnošću. Ta se sestra trudila moj rad tako otežavati, da joj je ponekad uspijevalo i uprkos mom nastojanju ponešto uništiti što sam bila dobro uradila, kako mi je to sama priznala pri rastanku zauzeto me moleći za oproštenje. Nisam htjela ispitivati njezinu nakanu i to sam prihvatila kao kušnju Božju.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 632
"Odlazimo odavde jer ona nije sama. Svemogući je s njom"
Isus mi je dao spoznati kako Mu je draga molitva zadovoljštine. On mi je rekao: "Molitva ponizne i ljubeće duše ublažuje srdžbu Mog Oca i povlaći more blagoslova". Nakon klanjanja, na pola puta do ćelije, okružio me veliki čopor ogromnih crnih pasa. Skakali su i zavijali htijući me rastrgati na komade. Primijetila sam da to nisu bili psi nego sotone. Jedan od njih bijesno reče: "Zato, jer si nam u ovoj noći otela toliko mnogo duša, rastrgat ćemo te na komade". Ja uzvratih: "Ako je to volja milosrdnog Boga, rastrgajte me na komadiće, ja sam to zaslužila, jer sam najbjednija od svih grešnika, ali Bog je uvijek svet, pravedan i beskrajno milosrdan!" Na te rijeci rekoše đavli: "Odlazimo odavde jer ona nije sama. Svemogući je s njom". Oni nestadoše kao prašina, kao šum ulice. Ja otiđoh mirno u svoju ćeliju nastavljajući "Te Deum" (Tebe Boga hvalimo...) i razmišljajući o beskrajnom i neistraživom Božjem milosrđu.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 320
Vi grešnici, mislite na to da imate svjedoka vaših djela
Tada ugledah pored sebe jednog od sedam duhova, kao nekoć, zračeći, svjetlog lika. Vidjela sam ga stalno uza se, kad sam putovala u vlaku. Vidjela sam kako je na svakoj crkvi u prolazu stajao jedan anđeo, manje svjetao nego duh koji me pratio na putovanju. Svaki od duhova, koji su čuvali Božje kuće, naklanjao se pred duhom koji je bio uza me. Kad sam u Warszawi prošla ulazom, duh je nestao. Zahvalih Bogu za Njegovu dobrotu što nam daje anđele za naše pratioce. O kako ljudi malo misle da uvijek uza se imaju duha i istodobno svjedoka svakog događanja. Vi grešnici, mislite na to da imate svjedoka vaših djela.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 630
Patnja je stalni pratilac mog života
Majko Božja, Tvoja duša bila je uronjena u more gorčine. Pogledaj na svoje dijete. Nauči ga trpjeti i ljubiti u trpljenju. Ojačaj moju dušu. Neka je bol ne slomi. Majko milosti, nauči me živjeti s Bogom.
Jednom me je posjetila Majka Božja. Bila je žalosna i gledala je u pod. Dala mi je znak da bi mi željela nešto kazati. Na drugoj strani dala mi je razumjeti da ne želi rado govoriti. Kad sam bila sigurna u to, započela sam moliti Majku Božju da mi to kaže i pogleda na mene. Odmah me Marija pogleda blagim smiješkom i reče: "Ti ćeš morati podnijeti određene patnje zbog svoje bolesti i liječnika. Također i zbog Slike naići ćeš na mnoge boli. Ipak, nemoj se bojati." Slijedećeg dana bila sam bolesna i morala sam podnijeti puno muka, tako kako mi je Majka Božja kazala. - pak moja duša pripravljena je na muke. Patnja je stalni pratilac mog života.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 315-316