"To je lijek koji je liječi od otrova"
A ja ne prihvaćam stvorove ni razne njihove uvjete, nego samo svete želje. U svakom stanju, u kojemu neka osoba želi živjeti s dobrom i svetom voljom, postaje mi draga.
Tko može držati bogatstvo na ovom svijetu? Oni koji su odsjekli njegov otrov mržnjom na vlastitu sjetilnost i ljubavlju prema kreposti. Otkinuvši tako otrov neuredne volje i prilagodivši svoju volju ljubavi i svetom strahu prema meni, osoba može izabrati i zadržati svaki stalež koji hoće, i svaki će biti u mogućnosti da zasluži vječni život.
Ipak pripuštamo da je savršenije i meni draže osloboditi se duhovno i stvarno svih svjetovnih stvari. Ali, koji ne osjeća da može postići ovu savršenost jer mu to ne dopušta njegova krhkost, može ostati u običnim uvjetima, svaki prema svojem staležu. To sam odredio po svojoj dobroti zato da svaki ima izliku za svoj grijeh, ma nalazio se u bilo kojem staležu.
A zapravo oni koji griješe nemaju izlike, jer sam se ja snizio do njihovih strasti i slabosti na taj način da, ako hoće da žive u svijetu, mogu posjedovati bogatstvo, biti gospodari, živjeti u braku, gojiti djecu i truditi se oko njih. Mogu dakle živjeti u bilo kojem staležu, samo ako istinski otkinu otrov vlastite sjetilnosti koja zadaje vječnu smrt.
Sjetilnost je zaista otrov jer, kao otrov, zadaje muku tijelu koje konačno od toga umire ako se čovjek ne riješi toga otrova izbljujući ga ili uzimajući koji lijek. Tako je s tim škorpionom svjetovnog uživanja. Ja govorim o otrovu naopake ljudske volje, a ne o vremenitim stvarima u sebi, koje su dobre i stvorene od mene, vrhovnog dobra; pa ih može svatko uživati kako hoće sa svetom ljubavlju i strahom. Kažem da sjetilnost truje dušu te joj zadaje smrt ako je ne izbljuje svetom ispovijeđu, udaljujući od nje srce i osjećaj. To je lijek koji je liječi od otrova, premda se lijek čini gorak vlastitoj sjetilnosti.
Vidi, dakle, kako se varaju! Dok bi mogli posjedovati i imati mene, biti daleko od žalosti i uživati veselje i utjehu, radije hoće zlo pod vidom dobra te se podaju da hvataju zlato neurednom ljubavlju. Ali, jer su zaslijepljeni mnogom nevjernošću, ne poznaju otrova; vide da su otrovani, ali ne uzimaju lijeka. Oni nose đavolski križ i kušaju zalog pakla.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47
"Hoću da molite za njih, zato da im se smilujem"
Tada ova duša, kao opijena, nije se mogla uzdržati nego je, kao da je pred Bogom, govorila: O vječno milosrđe, koje pokrivaš manjkavosti svojih stvorova, ne čudim se što govoriš onima koji izlaze iz smrtnoga grijeha i dolaze k tebi: »Ja se više ne ću sjećati da ste me uvrijedili«. O neizrecivo milosrđe, ne čudim se da to govoriš onima koji napuštaju grijeh, nego što govoriš i za one koji te progone: »Hoću da molite za njih, zato da im se smilujem«.
O milosrđe, koje izlazi od tvog Božanstva, o vječni Oče, i koje tvojom moći upravlja svekolikim svijetom! U tvojem smo milosrđu stvoreni, po tvojem smo milosrđu ponovno stvoreni u Krvi tvoga Sina. Tvoje nas milosrđe uzdržava. Tvoje je milosrđe učinilo da se je tvoj Sin golim rukama uhvatio u koštac na križu gdje je održan dvoboj Života i smrti. Tada je Život pobijedio smrt naših grijeha, a smrt naših grijeha oduzela je tjelesni život bezgrješnog Jaganjca. Tko je ostao pobijeđen? Smrt. Tko je tomu uzrok? Milosrđe.
Tvoje milosrđe daje Život; ono daje svjetlo kojim se prepoznaje tvoja blagost u svakom stvorenju: u pravednima i griješnima. U visinama neba, to jest tvojim svecima, odrazuje se tvoje milosrđe. Ako se okrenem zemlji, vidim da na njoj obiluje tvoje milosrđe; u tminama pakla također odsijeva tvoje milosrđe, jer ne daje osuđenima toliko muke koliko zaslužuju.
Svojim milosrđem ublažuješ pravdu; po milosrđu si nas oprao u Krvi; po milosrđu si htio razgovarati sa svojim stvorovima. Lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta utjeloviti se, nego si još htio umrijeti; nije ti bilo dosta umrijeti, nego si htio također saći nad pakao odvodeći iz njega svete oce da izvršiš nad njima svoju istinu i milosrđe. Budući da dobrota obećaje dobro onima koji ti služe u istini, ti si sašao u limb da iz muka izvedeš one koji su ti služili i da im vratiš plod njihova truda.
Vidim da te je tvoje milosrđe prisililo da dadeš i više čovjeku, ostavljajući mu sebe za hranu da mi, slabi, imamo ojačanje, da zaboravni neznalice ne izgubimo sjećanje na tvoja dobročinstva. Zato daješ hranu čovjeku svaki dan, ostajuć s nama prisutan u Sakramentu oltara, u mističnom tijelu svete Crkve. Tko je to učinio? Tvoje milosrđe.
O milosrđe! Srce mi se guši dok mislim na te, jer kamo god okrenem svoju misao, nalazim samo milosrđe. O vječni Oče, oprosti mojem neznanju što sam se usudila govoriti pred tobom, ali ljubav prema tvome milosrđu neka me opravda pred tvojom blagošću.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 30