Tolika je njihova mržnja, da ne mogu htjeti ni poželjeti ništa dobra, nego me uvijek psuju. Znaš li zašto ne mogu poželjeti dobra? Jer, kad čovjek svrši život, slobodna volja ostaje vezana; pa kad su tako izgubili prikladno vrijeme, ne mogu više ništa zaslužiti.
Ako završe život u stanju mržnje, s krivnjom smrtnoga grijeha, duša ostaje uvijek vezana po božanskoj pravdi vezom mržnje; uvijek uporna u onom zlu koje ima, grizući se sama u sebi; i tako joj se uvijek povećavaju muke, osobito zbog muka pojedinih osoba čijoj je osudi bila uzrokom. Ovo će vam pokazati bogati gavan kad je molio milost da bi Lazar pošao njegovoj braći koji su ostali na svijetu, da im javi njegove muke. To nije činio iz ljubavi niti iz samilosti prema braći, jer on nije imao ljubavi i nije mogao željeti išta dobra ni za moju čast ni za njihovo spasenje. Zaista sam ti već rekao da oni ne mogu učiniti ništa dobra bližnjemu te da mene psuju, jer je njihov život završio u mržnji prema meni i prema krepostima.
Ali zašto se onda zauzima za braću? To čini zbog toga što je bio najstariji te ih je odgojio u bijedi u kojoj je živio, pa je tako bio uzrok njihovom osuđenju. Po tome je vidio da će slijediti muke njemu samome, jer će oni doći da se strašno muče skupa s njime, i u tim mukama će se uvijek gristi, jer su njihovi životi svršili u mržnji.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 40