O draga Majko, kakvih li se nemira oslobađa čovjek kad čini zavjet poslušnosti! Kako su sretne jednostavne redovnice! Kako je njihov jedini kompas volja poglavara, uvijek su sigurne da su na pravom putu, ne moraju se bojati da se varaju, pa ni onda kad im se čini sigurnim da se poglavari varaju. Ali kad koja prestane gledati na neprevarljivi kompas, kad se udalji od puta za koji kaže da njime ide, pod izlikom da čini volju dragoga Boga, koji ne obasjava uvijek ni one koji ipak njega zastupaju, duša odmah zaluta na suhe putove, gdje joj doskora ponestane vode milosti.
Predraga Majko, vi ste kompas koji mi je dao Isus da me sigurno dovede na vječnu obalu. Kako mi je ugodno upirati u vas svoj pogled i nakon toga ispunjavati volju Gospodnju! Otkad je dopustio da trpim napasti protiv vjere, mnogo je uvećao u mom srcu duh vjere, koji čini da u vama vidim ne samo majku koja me ljubi i koju ja ljubim, nego iznad svega čini da vidim Isusa kako živi u vašoj duši i po vama mi očituje svoju volju. Znam dobro, draga Majko, da sa mom postupate kao sa slabom dušom, kao s razmaženim djetetom; tako mi nije teško nositi breme poslušnosti, ali mi se čini, po onom što osjećam u dubini svoga srca, da ne bih promijenila svoga vladanja i da se moja ljubav prema vama ne bi nimalo umanjila kad bi vam se svidjelo da sa mnom postupate strogo, jer bih i tada vidjela da je to volja Isusova da tako postupate za najveće dobro moje duše.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica