1. Sretan onaj koga istina poučava sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.
2. Što se brinemo za rodove i vrste? Komu govori vječna Riječ, on biva izbavljen od mnogih nagađanja. Od jedne je Riječi sve, i sve govori o toj jednoj: a to je početak koji nam i govori.’ Bez nje nitko ne shvaća niti pravo sudi. Komu je sve jedno i sve svodi na jedno i sve vidi u jednome, taj može biti postojana srca i ostati smiren u Bogu. O Bože Istino, daj da budem s tobom jedno u vječnoj ljubavi! Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i što želim. Neka zašute svi učenjaci, neka zamuknu sva stvorenja pred tvojim licem, ti mi jedini govori!
3. Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji, toliko više i uzvišenije stvari bez truda razumije; jer svjetlo razumijevanja prima odozgo. Čist, jednostavan i postojan duh ne rastresa se u mnogim stvarima, jer sve radi na čast Božju, i u sebi smiren trudi se da bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva. Tko te više smeta i muči od tvoje neumrtvene požude srca?
Dobar i pobožan čovjek sredi najprije u svojo nutrini djela koja mora vani činiti. I ne vuku djela njega k željama grešne sklonosti, nego on upravlja njima prema zahtjevu zdravoga razuma. Tko mora izdržati teži boj nego onaj koji se trudi da pobijedi samoga sebe? I to mora biti naš posao: pobijediti dakako samoga sebe, i svaki dan biti jači od samoga sebe, i barem nešto napredovati.
4. Svako savršenstvo u ovom životu ima primiješano nešto nesavršenstva, i svako naše umovanje nije bez neke magle.
Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu nego duboko znanstveno istraživanje.
Ne smijemo udarati na znanost ili na bilo koje obično poznavanje stvari koje je – promatrano u sebi – dobro i od Boga određeno, ali moramo uvijek više cijeniti dobru savjest i krepostan život. A jer se mnogi više trude oko znanja nego oko čestitog života, zato se često varaju i donose malo ili gotovo nikakva ploda.
5. O, kad bi ljudi bili tako revni u iskorjenjivanju mana i sticanju kreposti, kao što su u pokretanju raznih pitanja, onda ne bi bilo toliko zla ni sablazni u svijetu, ni toliko nereda po samostanima. Kada dođe dan suda, zacijelo nas neće pitati što smo čitali, nego što smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli.
Reci mi gdje su sada oni dostojanstvenici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i u nauci se isticali? Njihove položaje uživaju već drugi i ne znam da li o njima misle. Dok su živjeli, činilo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.
6. O, kako brzo prolazi slava svijeta! Kamo sreće da je njihov život bio u skladu s njihovim znanjem! Onda bi bili dobro učili i poučavali. Kako mnogi u svijetu propadaju radi tašte učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer više vole biti veliki negoli ponizni, zato »zaludješe u svojim mislima«.
Zaista je velik koji imade veliku ljubav. Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u časti smatra ništavilom. Zaista je razborit koji sve zemaljsko smatra za smeće da stekne Krista. I zaista je vrlo učen koji vrši volju Božju, a napušta svoju volju.
Nasljeduj Krista, knjiga prva; glava 3