Danas ne imadoh volje pisati. Tada čuh glas u svojoj duši:
“Moja kćeri, ti ne živiš za sebe samu, nego za duše. Piši njima na korist. Ti znaš što se odnosi na pisanje. Ispovjednici su ti vise puta potvrdili moju volju. Ti znaš, što je Meni draže. Ali ako imaš sumnje s obzirom na Moje riječi, onda znaš koga trebaš pitati. Prosvjetljujem ga, da bi mogao prosuđivati Moju stvar. Moje oko bdije nad njim. Moja kćeri, budi prema njemu kao dijete, puna jednostavnosti i iskrenosti. Njegovo mišljenje drži višim od svih mojih zahtjeva. On će te voditi po Mojoj volji. Ukoliko ti ne bi dopustio slijediti Moje zahtjeve, ostani mirna. Od tebe neću tražiti račun. Ta stvar ostaje između Mene i njega – ali ti budi poslušna”.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 895