Majko Božja, Tvoja duša bila je uronjena u more gorčine. Pogledaj na svoje dijete. Nauči ga trpjeti i ljubiti u trpljenju. Ojačaj moju dušu. Neka je bol ne slomi. Majko milosti, nauči me živjeti s Bogom.
Jednom me je posjetila Majka Božja. Bila je žalosna i gledala je u pod. Dala mi je znak da bi mi željela nešto kazati. Na drugoj strani dala mi je razumjeti da ne želi rado govoriti. Kad sam bila sigurna u to, započela sam moliti Majku Božju da mi to kaže i pogleda na mene. Odmah me Marija pogleda blagim smiješkom i reče: “Ti ćeš morati podnijeti određene patnje zbog svoje bolesti i liječnika. Također i zbog Slike naići ćeš na mnoge boli. Ipak, nemoj se bojati.” Slijedećeg dana bila sam bolesna i morala sam podnijeti puno muka, tako kako mi je Majka Božja kazala. – pak moja duša pripravljena je na muke. Patnja je stalni pratilac mog života.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 315-316