Ljubljena moja Majko, podsjetila sam vas na prvo djelo koje ste se Isus i vi udostojali izvršiti po meni, ali to je bio samo uvod u poslove koji su mi imali biti povjereni.
Kad mi je bilo dano da prodrem u svetište duša, vidjela sam odmah da taj posao nadilazi moje snage; tada sam se bacila u naručje dragoga Boga, kao malo dijete, i rekla mu, skrivajući svoje lice u njegovu kosu: »Gospodine, ja sam premalena da hranim tvoje kćeri; ako hoćeš da im preko mene daješ ono što svakoj odgovara, napuni moju malu ruku, i ja ću, ne ostavljajući tvoje naručje i ne okrećući glavu, davati tvoga blaga duši koja dođe da me moli hrane. Ako joj hrana bude prijala, znat ću da je ona ne duguje meni, nego tebi; naprotiv, ako se bude tužila i smatrala gorkim ono što joj dajem, moj mir neće biti pomućen; pokušat ću je uvjeriti da ta hrana dolazi od tebe, i dobro ću se čuvati da joj ne tražim druge.«
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica