Kad sam se oprostila od sestara i htjela već otputovati, jedna od sestara svojski me zamolila za oproštenje jer mi je kod posla tako malo pomogla, što više ne da samo nije pomogla nego mi ga je uvijek nastojala otežati. Ali smatrah je u svojoj duši kao veliku dobročiniteljicu, jer me je vježbala u strpljivosti. Ona me je tako šikanirala da se je jedna od starijih sestara izjasnila kako slijedi: “Sestra Faustina je ili glupa ili sveta, jer stvarno prosječan čovjek ne bi podnio da mu netko stalno radi uprkos.” Ali ja sam je uvijek susretala sa dobrohotnošću. Ta se sestra trudila moj rad tako otežavati, da joj je ponekad uspijevalo i uprkos mom nastojanju ponešto uništiti što sam bila dobro uradila, kako mi je to sama priznala pri rastanku zauzeto me moleći za oproštenje. Nisam htjela ispitivati njezinu nakanu i to sam prihvatila kao kušnju Božju.
Dnevnik Svete Faustine Kowalske 632