Govorila sam: Isus neće da tražim natrag ono što mi pripada; to bi mi se moralo činiti lako i prirodno, jer ništa nije moje. Zemaljskih sam se dobara odrekla zavjetom siromaštva, nemam dakle prava da se tužim ako mi se oduzima stvar koja nije moja; moram se, naprotiv, radovati kad mi se dogodi da osjetim siromaštvo. Nekad mi se činilo da ni za što ne prianjam, ali otkako sam shvatila Isusove riječi, vidim da sam prigodice vrlo nesavršena. Tako, na primjer, u slikarskom poslu ništa nije moje, to dobro znam; ali ako, prilazeći poslu, nađem da su kistovi i boje u neredu, ako je nestalo koje ravnalo ili nožić, strpljivost me skoro napušta te moram objema rukama dobro zgrabiti svoju hrabrost da ne tražim ogorčeno stvari koje mi nedostaju. Katkada doduše moram tražiti stvari koje su mi neophodno potrebne, ali ako to učinim ponizno, ne ogrješujem se o zapovijed Isusovu; naprotiv, radim poput siromaha koji pružaju ruku da dobiju ono što im je potrebno; ako ih tko odbije, ne čude se, jer im nitko ništa ne duguje.
Ah, kakav mir preplavljuje moju dušu kad se uzdiže nad osjećaje naravi… Ne, nema radosti koja bi se mogla usporediti s onom koju uživa pravi siromah duhom. Ako ravnodušno moli što mu je potrebno, pa ako mu ne samo odbiju tu stvar nego mu još pokušaju oduzeti ono što ima, on slijedi savjet Isusov:
»Ostavi i svoju kabanicu onome tko se hoće parničiti s tobom za tvoju haljinu…« (Mt 5,40)
Ostaviti svoju kabanicu, to mi se čini kao da znači odreći se svojih posljednjih prava, znači smatrati se sluškinjom, ropkinjom drugih. Kad čovjek ostavi svoju kabanicu, lakše hoda, lakše trči, pa i Isus dodaje: »I tko god te prisili da ideš tisuću koraka, pođi i još dvije tisuće s njim.« (Mt 5,41) Zato nije dovoljno da dajem svakome tko me moli, nego treba da preteknem takve želje, treba da se pokažem vrlo zahvalnom, vrlo počašćenom što mogu učiniti uslugu, pa ako mi se uzme stvar kojom se služim, ne smijem pokazati da žalim za njom, nego se naprotiv moram pokazati sretnom što sam je se oslobodila. Ljubljena moja Majko, vrlo sam daleko od toga da živim ono što shvaćam, ali sama želja da to činim daje mi mir.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica