Moja je pravda postavila đavla izvršiteljem pravde, da muči duše koje su me na bijedan način uvrijedile. Zle sam duhove postavio da napastuju moje stvorove i da im dosađuju, ne zato da moji stvorovi budu pobijeđeni nego da pobijede potvrđujući svoje kreposti i da od mene prime slavu pobjede. Nitko se ne smije bojati bilo kakve borbe sa đavlom ili njegove napasti koja mu nadođe, jer sam ja svoje vjernike učinio jakima i ojačao sam im volju učvršćujući je Krvlju svojega Sina. Tu volju vam ne mogu promijeniti ni đavao ni ikoji stvor, jer je to vaša volja i dana od mene slobodnom odlukom.
Vi je, dakle, slobodnom odlukom možete zadržati ili napustiti, kako vam se svidi. Vaša volja je oružje koje vi postavljate u ruke đavlu; vaša volja je nož kojim vas đavao izravno udara i ubija. Ali ako čovjek ne da toga noža svoje volje u ruke đavlu, to jest ako ne pristaje na njegove napasti i dosađivanja, nikad neće biti ranjen krivnjom grijeha, po nikakvoj napasti koja ga zadesi. Napast će ga, pače, ojačati otvaranjem razumskoga oka da vidi moju ljubav koja pripušta da budete kušani samo zato da dođete do kreposti te da u kreposti budete prokušani.
Do kreposti se dolazi samo spoznajom samih sebe i mene. Ta se spoznaja savršenije stječe za vrijeme napasti, jer tada čovjek spoznaje nepostojanost svoga bića, budući da ne može skinuti muke i dosađivanja koja bi htio izbjeći, i još prepoznaje mene u svojoj volji koja je ojačana mojom dobrotom te ne pristaje na one ružne misli. Još vidi, koliko mu dopušta moja ljubav, da je đavao slab i da po sebi može samo onoliko koliko mu ja dopustim; a ja mu dopuštam samo iz ljubavi, a ne iz mržnje, da pobijedite a ne da budete pobijeđeni, da dođete do savršene spoznaje mene i sebe i da vaša krepost bude prokušana, jer se ona kuša samo s onim što joj je protivno.
Vidiš, dakle, da su đavli moji sluge u kažnjavanju osuđenih u paklu i u kušanju u ovom životu, da se vježba i kuša krepost duša. Nije đavlova nakana da budete kušani u kreposti, jer on nema ljubavi, nego on hoće da vas liši kreposti; ali to ne može učiniti, ako vi nećete.
Sada vidiš kako je lud čovjek koji je slab ondje gdje sam ga učinio jakim, pa se sam od sebe stavlja u ruke đavla. Hoću stoga da ti znaš da na času smrti svi oni koji su za života ušli pod vlast đavla (a da nisu na to bili prisiljeni, jer to ne mogu biti, nego su se dragovoljno stavili u njegove ruke), čim dođu na rub smrti pod ovim naopakim gospodstvom, ne očekuju drugi sud, nego su suci sami sebi u svojoj savjesti i kao očajnici stižu u vječnu osudu. S mržnjom privlače k sebi pakao na času smrti i već prije negoli ga imaju uzimaju ga, oni i njihovi đavli, kao nagradu.
Na sličan način pravednici, koji su živjeli u pravednosti i umiru u ljubavi, kada dođe konačni čas, ako su živjeli savršeno u kreposti, prosvijetljeni svjetlom vjere vide očima vjere i savršenom nadom u Jaganjčevu Krv ono dobro koje sam im pripravio, i rukama ljubavi prihvaćaju te stiskovima ljubavi stiskaju mene, vrhovno i vječno dobro. I tako duša uživa vječni život prije negoli je ostavila smrtno tijelo, to jest prije negoli se je odijelila od tijela.
Drugi, koji su prešli život u običnom stanju ljubavi i nisu se našli u toj velikoj savršenosti, kad su došli u zadnje časove, prihvaćaju moje milosrđe onim svjetlom vjere i nade kakvo imaju savršeni. Ali oni imaju nesavršenu ljubav; stoga se stiskaju uz moje milosrđe smatrajući ga većim od njihovih grijeha.
Nepravedni grešnici čine protivno: oni s očajem gledaju svoje mjesto i mržnjom ga prihvaćaju; tako ne čekaju da budu suđeni, ni jedni ni drugi, nego odlaze iz ovoga života i svatko dobiva svoje mjesto. Kušaju ga i dostižu prije negoli odu iz tijela, na posljednjem smrtnom času: osuđenici s mržnjom i očajem,a savršeni sa svjetlom vjere i s nadom u božansku Krv. Nesavršeni, naprotiv, s milosrđem i s onom istom vjerom stižu u mjesto čistilišta.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 43