O draga Majko, dobro osjećam da sve što vam pripovijedam nije povezano, ali također osjećam potrebu da vam, prije nego vam govorim o prošlosti, iskažem svoje sadašnje osjećaje, jer ću ih kasnije možda zaboraviti. Hoću najprije da vam kažem koliko sam dirnuta svim vašim majčinskim nježnostima. Ah! Vjerujte, predraga moja Majko, srce vašega djeteta ispunjeno je zahvalnošću i nikada neće zaboraviti sve ono što vam duguje…
Draga Majko, što me dira iznad svega, to je devetnica koju obavljate u čast Našoj Gospi od Pobjede, to su mise koje dajete čitati za moje ozdravljenje. Osjećam da sva ta duhovna blaga čine veliko dobro mojoj duši. U početku devetnice govorila sam vam, draga Majko, da treba da me Blažena Djevica ozdravi ili da me odnese u nebo, jer sam smatrala da je velika žalost za vas i za zajednicu imati na brizi mladu bolesnu redovnicu; sada sam ipak spremna da budem bolesna i cijeli svoj život ako je to milo dragom Bogu, štoviše, pristajem da moj život bude vrlo dug. Jedina je milost koju želim, da mi život izgori od ljubavi.
O ne, ne bojim se duga života, ne odbijam borbu, jer »Gospodin je stijena na kojoj sam uzrasla, on je spremio moje ruke za borbu i moje prste za rat; on je moj štit, u njega se uzdam.« (Ps 143, 1-2) Isto tako nikada nisam molila dragoga Boga da umrem mlada, ali sam se uvijek nadala da je to njegova volja.
Povijest jedne duše, sv. Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica