Već ti rekoh da neki, pomoću dvosjeklog mača – a to je mač mržnje prema manama i ljubavi prema kreposti – meni za ljubav režu otrov vlastite sjetilnosti te svjetlom razuma drže, posjeduju i stječu zlato kreposti u ovim istim svjetovnim stvarima koje bi htjeli posjedovati. Ali koji hoće da vrše veliku savršenost, preziru ih i materijalno i duhovno. Ovi uspješno slijede savjet što ga je dala i ostavila moja Istina, dok oni koji posjeduju dobra, opslužuju zapovijedi a savjete obdržavaju duhovno, ne materijalno.
No, budući da su savjeti povezani sa zapovijedima, nitko ne može obdržavati zapovijedi a da ne obdržava savjete, barem duhovno. To jest, ako posjeduje bogatstvo svijeta, posjeduje ga s poniznošću, ne s ohološću, držeći ga kao posuđenu stvar, ne kao svoju, kao da vam je data na uporabu od moje dobrote. I zaista vi imate onoliko stvari koliko vam ih ja dajem, i držite ih toliko vremena koliko vam ja dopuštam; a ja vam ih puštam i dajem koliko vidim da vam koriste za vječno spasenje. Na taj ih način morate upotrebljavati.
Kad ih tako upotrebljava, čovjek obdržava zapovijedi da ljubi mene iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe. On živi srcem lišenim svega; željom odbacuje daleko od sebe ono bogatstvo, to jest ne ljubi ga niti ga drži bez moje volje, ako ga i stvarno posjeduje. Evanđeoski savjet obdržava željom srca, ali sječe otrov neuredne ljubavi.
Ovi stoje u običnoj ljubavi, ali oni koji obdržavaju zapovijedi i savjete u duhu i u praksi, žive u savršenoj ljubavi. Istinskom jednostavnošću obdržavaju savjet što ga je moja Istina, utjelovljena Riječ, dala onom mladiću koji ju je pitao: »Učitelju, što treba da činim da postignem život vječni?« A On reče: »Obdržavaj zapovjedi zakona.« On odgovori:»Ja ih obdržavam«. A On:»Dobro, ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima. «’ Mladić se ražalosti, jer je s odviše ljubavi držao bogatstva koja je imao. Savršeni se, naprotiv, drže tih riječi, napuštaju svijet, sa svim njegovim užitcima, tražeći da pokore tijelo pokorom, bdjenjima, poniznom i ustrajnom molitvom. Ostali, koji stoje u običnoj ljubavi, ako sebi ne otkidaju svjetovnih stvari, ne gube time vječnoga života, jer nisu na to dužni; ali ih zato moraju posjedovati na način kako rekosmo, ako se žele spasiti. Time što ih drže, ne vrijeđaju me, jer je svaka stvar dobra i savršena i stvorena je od mene koji sam vrhovna dobrota. Sve su stvari stvorene zato da služe mojim stvorovima koji imaju razum, a ne zato da ti stvorovi postanu sluge i robovi svjetovnih užitaka; no oni će ih držati ne kao gospodare nego kao sluge, ako im je drago da ih drže i ako nemaju volje da idu putem velike savršenosti. Ali želju moraju dati meni, ljubeći i držeći svaku stvar ne kao svoju, nego kao pozajmljenu.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47