Ova ljubav hoće da bude do kraja pravedna; onom istom ljubavlju kojom ljubite mene morate ljubiti i druge. Znaš li po čemu se zapaža da još nije savršen onaj koji ljubi duhovnom ljubavlju? Po tome ako osjeća muku kad mu se čini da ljubljena osoba ne odgovara na njegovu ljubav, jer mu se čini da nije onoliko ljubljen koliko smatra da on ljubi. Ili ako vidi da mu se uskraćuje saobraćaj, ili da se lišava utjehe koju je imao, ili ako vidi da je neki drugi više ljubljen od njega.
Po ovome i po mnogim drugim znakovima može se vidjeti da je ova ljubav prema meni i prema bližnjemu još nesavršena te da se iz ove posude pije izvan izvora, mada je njezina ljubav uzeta od mene. Ali kad je još nesavršena prema meni, pokazuje da je nesavršena i prema bližnjemu koga ljubi duhovnom ljubavlju. Sve to proizlazi iz činjenice da korijen duhovnog sebeljublja još nije dobro iščupan.
Stoga ja često dopuštam da duša izgubi ovu ljubav zato da upozna samu sebe i svoju nesavršenost. Povlačim se od nje također osjećajem zato da se zatvori u sobu spoznanja sebe, gdje će postići svaku savršenost. Zato joj se vraćam sa više svjetla i poznavanja moje istine, tako da smatra milošću što može ubiti svoju volju radi mene. I nikad neće prestati zalijevati lozu svoje duše, vaditi trnje ispraznih misli i postavljati stijene kreposti koje se temelje na Krvi Krista raspetoga, a nalaze se hodeći uzgor samim mostom, raspetim Kristom, mojim Jedinorođenim Sinom. I zaista sam ti već rekao da se na mostu nauke moje Istine nalaze stijene utemeljene na snazi njegove Krvi, jer su te kreposti dale vama život po snazi te Krvi.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 64