Tada ova duša, kao opijena, nije se mogla uzdržati nego je, kao da je pred Bogom, govorila: O vječno milosrđe, koje pokrivaš manjkavosti svojih stvorova, ne čudim se što govoriš onima koji izlaze iz smrtnoga grijeha i dolaze k tebi: »Ja se više ne ću sjećati da ste me uvrijedili«. O neizrecivo milosrđe, ne čudim se da to govoriš onima koji napuštaju grijeh, nego što govoriš i za one koji te progone: »Hoću da molite za njih, zato da im se smilujem«.
O milosrđe, koje izlazi od tvog Božanstva, o vječni Oče, i koje tvojom moći upravlja svekolikim svijetom! U tvojem smo milosrđu stvoreni, po tvojem smo milosrđu ponovno stvoreni u Krvi tvoga Sina. Tvoje nas milosrđe uzdržava. Tvoje je milosrđe učinilo da se je tvoj Sin golim rukama uhvatio u koštac na križu gdje je održan dvoboj Života i smrti. Tada je Život pobijedio smrt naših grijeha, a smrt naših grijeha oduzela je tjelesni život bezgrješnog Jaganjca. Tko je ostao pobijeđen? Smrt. Tko je tomu uzrok? Milosrđe.
Tvoje milosrđe daje Život; ono daje svjetlo kojim se prepoznaje tvoja blagost u svakom stvorenju: u pravednima i griješnima. U visinama neba, to jest tvojim svecima, odrazuje se tvoje milosrđe. Ako se okrenem zemlji, vidim da na njoj obiluje tvoje milosrđe; u tminama pakla također odsijeva tvoje milosrđe, jer ne daje osuđenima toliko muke koliko zaslužuju.

Svojim milosrđem ublažuješ pravdu; po milosrđu si nas oprao u Krvi; po milosrđu si htio razgovarati sa svojim stvorovima. Lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta utjeloviti se, nego si još htio umrijeti; nije ti bilo dosta umrijeti, nego si htio također saći nad pakao odvodeći iz njega svete oce da izvršiš nad njima svoju istinu i milosrđe. Budući da dobrota obećaje dobro onima koji ti služe u istini, ti si sašao u limb da iz muka izvedeš one koji su ti služili i da im vratiš plod njihova truda.
Vidim da te je tvoje milosrđe prisililo da dadeš i više čovjeku, ostavljajući mu sebe za hranu da mi, slabi, imamo ojačanje, da zaboravni neznalice ne izgubimo sjećanje na tvoja dobročinstva. Zato daješ hranu čovjeku svaki dan, ostajuć s nama prisutan u Sakramentu oltara, u mističnom tijelu svete Crkve. Tko je to učinio? Tvoje milosrđe.
O milosrđe! Srce mi se guši dok mislim na te, jer kamo god okrenem svoju misao, nalazim samo milosrđe. O vječni Oče, oprosti mojem neznanju što sam se usudila govoriti pred tobom, ali ljubav prema tvome milosrđu neka me opravda pred tvojom blagošću.

Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 30