A ja ne prihvaćam stvorove ni razne njihove uvjete, nego samo svete želje. U svakom stanju, u kojemu neka osoba želi živjeti s dobrom i svetom voljom, postaje mi draga.
Tko može držati bogatstvo na ovom svijetu? Oni koji su odsjekli njegov otrov mržnjom na vlastitu sjetilnost i ljubavlju prema kreposti. Otkinuvši tako otrov neuredne volje i prilagodivši svoju volju ljubavi i svetom strahu prema meni, osoba može izabrati i zadržati svaki stalež koji hoće, i svaki će biti u mogućnosti da zasluži vječni život.
Ipak pripuštamo da je savršenije i meni draže osloboditi se duhovno i stvarno svih svjetovnih stvari. Ali, koji ne osjeća da može postići ovu savršenost jer mu to ne dopušta njegova krhkost, može ostati u običnim uvjetima, svaki prema svojem staležu. To sam odredio po svojoj dobroti zato da svaki ima izliku za svoj grijeh, ma nalazio se u bilo kojem staležu.
A zapravo oni koji griješe nemaju izlike, jer sam se ja snizio do njihovih strasti i slabosti na taj način da, ako hoće da žive u svijetu, mogu posjedovati bogatstvo, biti gospodari, živjeti u braku, gojiti djecu i truditi se oko njih. Mogu dakle živjeti u bilo kojem staležu, samo ako istinski otkinu otrov vlastite sjetilnosti koja zadaje vječnu smrt.
Sjetilnost je zaista otrov jer, kao otrov, zadaje muku tijelu koje konačno od toga umire ako se čovjek ne riješi toga otrova izbljujući ga ili uzimajući koji lijek. Tako je s tim škorpionom svjetovnog uživanja. Ja govorim o otrovu naopake ljudske volje, a ne o vremenitim stvarima u sebi, koje su dobre i stvorene od mene, vrhovnog dobra; pa ih može svatko uživati kako hoće sa svetom ljubavlju i strahom. Kažem da sjetilnost truje dušu te joj zadaje smrt ako je ne izbljuje svetom ispovijeđu, udaljujući od nje srce i osjećaj. To je lijek koji je liječi od otrova, premda se lijek čini gorak vlastitoj sjetilnosti.
Vidi, dakle, kako se varaju! Dok bi mogli posjedovati i imati mene, biti daleko od žalosti i uživati veselje i utjehu, radije hoće zlo pod vidom dobra te se podaju da hvataju zlato neurednom ljubavlju. Ali, jer su zaslijepljeni mnogom nevjernošću, ne poznaju otrova; vide da su otrovani, ali ne uzimaju lijeka. Oni nose đavolski križ i kušaju zalog pakla.
Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske Providnosti, poglavlje 47